Objavljeno:
18. 02. 2020. 16:00
Piše: Leona Sabolek

Govoriti o majkama čini se da nije teško. Misli se da to svi znaju jer je dio neposrednoga iskustva svakoga čovjeka. Zato nas ponekad preplavi bujica lijepih riječi, želja što s vremenom postaje samo izvanjsko, prigodničarski prazno obraćanje.

O istinskim majkama kao i bitnome o njima tako je malo napisano. Baš kao što ni istinskih majki nema mnogo, jer i to je također poziv i dar od Boga. Zato bude majki koje su prave majke, ali nisu zaista majke svome potomstvu. Isto tako ima onih koje nisu prave majke, pa možda ni uopće majke, a da to zapravo jesu. Duhovne majke od neprocjenjive su vrijednosti za sve s kojima opće. Možda je najbolji primjer za to bila Majka Terezija.

Prave kršćanske majke danas su rijetkost i kao sve rijetkosti, dragocjene. Kršćanstvo traži poniznost i žrtvu, i to zahtijeva stalno. Malo je ljudi danas uopće spremno na takvo što. U tempu suvremenoga života lakše i radije se ostaje na površini, svodi na formu, nekako nedostaje vremena za dubinu. A upravo to Bog želi. I sluša.

Sjećajući se života svoje majke, zaključujem da nije bio blještav, ni odveć sretan, ali je bio ispunjen. Ispunjen ljubavlju za druge do samozatajenja. U njemu najvrednija bila je ona sama, očito Bogom nadahnuta. I izgleda da se nije slučajno zvala Kristina. Kao da nije bila od ovoga svijeta. Znam da joj se nisam niti ću se ikada moći odužiti, svjesna da ona nije i ne bi nikada ništa tražila. Tek sada znam zašto se za mene toliko molila.

Izvor:
Svjetlo riječi