Objavljeno:
10. 03. 2018. 21:15
Foto: CNS

Želio bih naglasiti ljepotu jedne jednostavne kontemplativne molitve, pristupačne svima, velikima i malima, učenima i neukima; to je molitva svete krunice. U krunici se obraćamo Djevici Mariji da nas vodi sve tješnjem jedinstvu s njezinim Sinom Isusom: kako bismo se suobličili njemu, imali njegove osjećaje, djelovali poput njega. U krunici ponavljajući Zdravomarije razmatramo otajstva, događaje Isusova života kako bismo ga dublje spoznali i uzljubili. Krunica je djelotvorno oruđe za otvaranje Bogu, kako bi nam On pomogao pobijediti egoizam i donijeti mir u srca, obitelji, društvo i cijeli svijet. (Papa Franjo)

Piše: fra Josip Ikić

Moleći krunicu, koja je evanđeoska molitva, sažetak svega evanđelja, Biblija siromašnih, mi s Gospom razmatramo i meditiramo o radosnim, svjetlosnim, žalosnim i slavnim otajstvima Kristova života, koji su nam donijeli spasenje. Stoga je krunica ujedno marijanska i kristološka molitva: u njezinu je središtu Isus i njegovo spasenjsko djelo, s kojim je najtješnje povezana Majka Isusova i Majka Crkve. Otajstva svjetla molimo četvrtkom.

U prvom otajstvu svjetla razmatramo kako je Ivan Krstitelj krstio svog rođaka Isusa na rijeci Jordanu. Ovaj događaj je jako važan. Opisuju ga sva četiri Evanđelja. Tri sinoptička evanđelja – Matej, Marko i Luka – opisuju sâm događaj Isusova krštenja, dok Ivanovo evanđelje govori o značaju toga događaja. Od sinoptika, Matejev izvještaj je najduži, ima pet redaka. Matej opisuje Isusovo krštenje ovim riječima:  Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: 'Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?' Ali mu Isus odgovori: 'Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!' Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!' (Mt 3,13-17). Evanđelist Marko ovaj događaj donosi u tri retka (Mk 1,9-11), a Luka u samo dva retka (Lk 3,21-22). Ivan je najviše prostora posvetio Isusovu krštenju, odnosno Krstiteljevu svjedočenju o Isusu kao Jaganjcu Božjem koji oduzima grijehe svijeta (Iv 1,29-34).

Djelovanje Ivana Krstitelja

Na osnovu ovih tekstova vidimo da Isus na početku svoga javnog nastupa, kada je zapravo prvi njegov radni dan, čini iznenađujući korak: dolazi iz Nazareta na rijeku Jordan k Ivanu, sinu Zaharije i Elizabete, zbog krštenja. Kao Isusov stariji rođak, Ivan već neko vrijeme propovijeda i poziva ljude na obraćenje, na pokoru. Postao je poznat i priznat u narodu. Mase dolaze u pustinju slušati njegove snažne i zahtjevne propovijedi. On poziva na temeljito obraćenje. Vrijeme je kratko. Uskoro dolazi Mesija koji će sve obnoviti. Sebe smatra pretečom Mesije, a svoje krštenje pripravom za dolazak Spasitelja svijeta. Ljudi mu vjeruju. Potaknuti njegovim autentičnim životom i riječju, mnogi su spremni promijeniti svoj grešni život. Otvaraju svoje srce i dušu pred njim, ispovijedaju mu svoje grijehe, a on ih uranja u rijeku Jordan da im se operu grijesi, da u vodama umre stari grešni čovjeka, te da iz vode izroni novi očišćeni čovjek.

Jednoga dana ugleda Ivan među mnoštvom muškaraca koji stoje pred njim i svoga rođaka Isusa. Iznenadio se. Pita ga što on, koji je bez grijeha, radi ondje među grešnicima. Isusu nije mjesto ovdje među onima koji se spremaju za susret s Mesijom. On je bezgrešan, ta on je sâm Mesija. Ivan dodaje: Ti bi mene trebao krstiti, a ti dolaziš k meni? Što je to potaklo Isusa da stane u red grešnika koji traže krštenje i oproštenje grijeha, kao da je i on jedan od njih, a ne njihov otkupitelj? Isus odgovara zbunjenom Ivanu: Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost. Što znači ovaj Isusov odgovor? Pravednik je u smislu Biblije onaj koji izvršava Božju volju. Isus, dakle, želi potpuno izvršiti volju Oca nebeskog. On želi biti naš spasitelj. Želi nas osloboditi od grijeha i smrti. Želi postati grešnik umjesto nas i odnijeti naše grijehe na križ i tako nas osloboditi od prokletstva i smrti. On želi biti Jaganjac Božji koji odnosi grijehe svijeta. On je, dakle, radi nas i našega spasenja primio Ivanovo krštenje. To je Očeva volja. Isus izvršava Očevu volju. Zato se otvara nebo nad njim: Duh Sveti spušta se na njega poput goluba, a Očev glas potvrđuje da je Isus ljubljeni Sin Božji. Kao što je Presveto Trojstvo bilo prisutno pri stvaranju neba i zemlje, tako je prisutno i ovdje nad vodama Jordana, gdje započinje novi Božji svijet, Božje kraljevstvo, po Isusu.

Opečaćeni Duhom Svetim

Što to znači Isusovo krštenje za nas danas? Otajstvo Isusova krštenja baca svjetlo i na naše krštenje po kojemu smo postali djeca Božja i članovi Crkve. Naime, dok molimo prvu deseticu krunice svjetla i razmatramo o misteriju Isusova krštenja na rijeci Jordanu, zapravo razmatramo i o svome krštenju. I naše krštenje je prekretnica u našem životu, u našem postojanju. Po sakramentu krštenja mi smo preporođeni, oprani, očišćeni, oslobođeni od ljage istočnog grijeha, a ako smo kršteni kao odrasli, onda i od osobnih grijeha. Postali smo članovi zajednice vjernika, članovi Crkve Katoličke. Opečaćeni smo Duhom Svetim. Naše je tijelo postalo hram Duha Svetoga. I na našem krštenju je nebeski Otac za svakog od nas ponovio iste riječi: Ti si sin moj ljubljeni. Ti si kći moja ljubljena. U tebi mi sva milina. Tada smo istupili iz mnoštva otuđenih, zalutalih zbog istočnog grijeha i vratili se u prisno prijateljstvo s Bogom kao Ocem.

Kad god molimo ovo otajstvo svjetla, budimo svjesni svoga kršćanskog dostojanstva – djeca se Božja zovemo i jesmo. Budimo zahvalni za taj dar! Molimo da uvijek budemo svjesni i dostojni toga neizmjernog, nezasluženog dara. Neka nam Blažena Djevica Marija, koja je u svom srcu razmišljala o svim događajima iz života njezinog Sina, pomogne da iskreno i dostojanstveno živimo vjeru svoga krštenja.

Završimo ovo razmišljanje molitvom: Isuse, tvoje krštenje na rijeci Jordanu bilo je izlazak iz skrovitog života u Nazaretu. Ostavio si dom i Majku. Krenuo si izvršiti Očevo poslanje, nalog da otkupiš svijet. Ti ga započinješ ulazeći među nas grešnike. Otac te potvrđuje kao svoga ljubljenog Sina. Među grešnima susreo si i mene na mom životnom putu. Hvala ti za dar vjere u mome krštenju, koje me je zauvijek opečatilo kao dijete Božje. Hvala ti što mi neprestano i neumorno iskazuješ milosrđe i ljubav u sakramentu pomirenja! Oprosti mi, Jaganjče Božji, što se ne ponašam uvijek kao dijete Božje, kao tvoj učenik, kao tvoj apostol. Marijo, majko milosrđa, pomozi mi da dublje shvatim otajstvo svoga krštenje, kako bih živio novim životom, kao dijete Božje, kao dijete Crkve, kao tvoje dijete! Amen!

Izvor:
Svjetlo riječi