Mala djeca – mala briga, velika djeca – velika briga. U istinitost ove stare izreke proteklih uvjerili su se roditelji koji su zajedno s djecom promišljali kojim putem krenuti nakon velike mature.
Tražiti zaposlenje ili upisati se fakultet? Na koji fakultet se upisati i kako?, pitali su se mnogi. Oni čija su djeca upisivala studij koji nije blizu kuće ili mjesta prebivališta, suočili su se još i s dilemama gdje će dijete živjeti tijekom studija i kako isfinancirati studij, smještaj, hranu…
Studentski dom ili unajmljeni stan?
Ivana K. iz Tomislavgrada bila je studentica završne godine Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Živjela je u Franjevačkom studentskom domu.
Za studentski dom se odlučila, kaže, jer je blizu fakulteta, nekoliko puta je jeftiniji od unajmljenog stana, ima osigurana dva obroka, i mnoštvo prijatelja s kojima može dijeliti knjige, skripte, ali i družiti se.
Različita istraživanja na temu: studentski dom ili unajmljeni stan pokazuju da studenti iz domova tijekom studiranja postižu bolji uspjeh, komunikativniji su i tolerantniji, ne moraju razmišljati jesu li platili račune i hoće li im isključiti struju, plin ili internet.
Studenti koji tijekom studija žive u unajmljenim stanovima kažu da su se za tu opciju odlučili uglavnom kako bi imali svoj mir. Prema njihovim riječima, prednosti stana su i te što mogu pozvati prijatelje u goste, obitelj ih može posjetiti, a uz to mogu jesti kad hoće i što žele.
Za koju opciju stanovanja će se ove godine odlučiti Vaš student, u velikoj mjeri će zavisiti od kućnog budžeta, sklonosti i navika djeteta te njihovih prijatelja. Ono što je sigurno jest da je svaki odlazak djeteta od kuće traumatično iskustvo kojeg se kasnije mnogi sjećaju po čudnim cimerima iz domova, praznim frižiderima iz stanova, studentskim žurkama, neprospavanim noćima, različitim anegdotama, ali i prvim koracima u samostalni život, te ga kao takvog treba i prihvatiti.
(Ne)zadovoljni studenti.
Maja iz Zagreba pripada skupini studenata kojima studiranje predstavlja pravu noćnu moru. Na inicijativu roditelja upisala je fakultet koji je nikada nije privlačio i koji smatra preteškim. Nedavno je na društvenim mrežama ostavila poruku sljedećeg sadržaja: “Cijeli život sam željela da upišem nešto drugo, spremala se za to, i na kraju odustala, jer je ovo ‘isplativije i unosnije’. Kolege sa fakulteta gotovo da i ne poznajem, rijetko kad sa nekim progovorim par riječi. I samo plačem.” Rado bi, kaže, napustila studij koji su joj roditelji nametnuli i upisala nešto drugo, ali boji se reakcije roditelja. “Najveći problem je osuda okoline, razočaranje roditelja i obitelji, koji u mene polažu sve nade”, napisala je na kraju poruke očajna Maja.
Ona je žrtva svojih roditelja koji su zanemarili njezine mogućnosti i želje, ali i žrtva sustava koji ima obvezu da pomaže (a to ne čini) mladim ljudima da na temelju osobnih determinanti (psihofizičke i zdravstvene sposobnosti, interesi), te situacijskih determinanti (obiteljski uvjeti, uvjeti školovanja, privredni i kulturni razvoj regije, koliko je neki poziv društveno i ekonomski opravdan) izaberu najbolje zanimanje za sebe.
“Mnogim roditeljima nije bitno što će njihovo dijete biti loš inženjer, a mogao je biti izvrstan bravar. Važno im je da njihovo dijete upiše školu koja se cijeni, a malo je važno hoće li ono u toj školi stvarno dobro učiti i želi li uopće učiti ono što se tamo uči”, kaže prof. dr. Ismet Dizdarević, umirovljeni profesor psihologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu koji izbor budućeg poziva vidi kao jednu veliku životnu dilemu. Prema njegovu mišljenju, pravilan izbor budućeg zanimanja znači osobnu sreću i društveni napredak, dok osjećaj izgubljenosti, trajnog nezadovoljstva i lošeg društvenog statusa obično proizlazi iz pogrešnog izbora poziva.
Nesumnjivo da svi roditelji svom djetetu žele sreću. Ipak, često subjektivno promatraju svoje potomke i tjeraju ih da uče ono što se smatra “poštovanim” ili “unosnim”, ili žele da oni uče ono što su oni željeli učiti, a nisu mogli. Otuda ogromno nezadovoljstvo kada njihov student/ica, unatoč svim mukama u vezi sa polaganjem državne mature i prijemnog ispita na fakultetima, i nimalo jeftinog boravka po “tuđim stanovima”, shvati da ga studij ne privlači, da hoće studirati nešto drugo ili pak neće studirati nikako.
Ni jednu od navedenih odluka svoga studenta ne trebate shvaćati tragično. Djeci ste podarili krila i sada je vrijeme je da ih pustite da polete: tamo gdje ona žele i onoliko visoko koliko ih krila nose!
Uradite sami
Nakon što napuste obiteljsku kuću i započnu samostalni život, studenti se suočavaju s mnoštvom novina. Moraju sami donositi odluke, pravilno rasporediti budžet koji im je na raspolaganju, navikavati se na novu sredinu… U moru obveza, prema običaju, najmanje vremena, pažnje i novca polažu na prehranu, zbog čega često imaju nedovoljan broj obroka, u organizam ne unose dovoljno vitamina i minerala, pretjeruju pri unosu kaloričnih pića i kave, jedu tzv. brzu hranu…
Na web-stranici coolinarika.com, koja je posvećena kuhanju i zdravom životu, studentima preporučuju da tijekom dana urade sami nešto za svoje zdravlje tako što će:
– Započeti dan sokom od naranče;
– Isplanirati tri glavna obroka dnevno;
– Konzumirati sušeno i svježe voće (unos šećera, vitamina, minerala) za međuobroke;
– Svaki dan jesti jogurt, mladi sir ili niskomasno mlijeko;
– Konzumirati tzv. studentski mix (kikiriki, pistacije, bademi, orahe, pinjole).
