Objavljeno:
18. 09. 2017. 09:30

Za buduće roditelje Magdalenu i Denisa

Pišu: Ana i Otto Raffai

U svom govoru na internetskoj konferenciji TED papa Franjo je govorio o revoluciji nježnosti. Po značenju koje je dao ovoj sintagmi, radi se o nenasilju. Nježnost i nenasilje se podržavaju.

Tri teme vode do revolucije nježnosti, smatra Papa. Prva je solidarnost, „riječ koju mnogi žele izbaciti iz rječnika”, misleći na solidarnost koju poznajemo iz parabole o milosrdnom Samarijancu. Ključno je, smatra Papa, poput Samarijanca probuditi u sebi suosjećanje za čovjeka koji je i danas često „ostavljen kraj ceste”, kao što je bila žrtva razbojnika u paraboli o Samarijancu. Kod slušateljica i slušatelja Isusove parabole ime Samarijanac budi odbojne asocijacije jer pripada protivničkom, neprijateljskom narodu. Upravo takav lik postaje primjerom konkretnog nenasilnog djelovanja. Na pitanje: „Tko je moj bližnji?” Isus postavlja novo pitanje: „Kome sam ja bližnji?” Solidarnost sa Samarijancem ima svoju cijenu, i materijalnu, smatra Papa te navodi riječi Majke Tereze: „Ne možete voljeti osim na vlastiti trošak.”

Gdje mi danas ulažemo svoja materijalna sredstva i svoje vrijeme da odgovorimo konkretnim djelovanjem na pitanje: „Kome sam ja bližnji?” Kako se zalažemo u odgoju svoje djece da prihvaćaju drugoga, onoga koji je ostavljen uz cestu i onoga koji, poput Samarijanca, dolazi iz „pogrešnoga” tabora i pomaže? Kada i kome smo spremni dokazati svoju solidarnost prelazeći granice ideološki obilježenih tabora nacija i vjerskih predznaka?

Usporedba o Samarijancu govori o svjetlu Božje suosjećajnosti koju možemo nasljedovati i o obećanju da će po tom svjetlu svijet postajati topao dom svakom čovjeku i budućim naraštajima. A budućnost, tvrdi Papa, ima svoje ime: Nada.

Nada jednog čovjeka je poput svjetla, malenog svjetla zbog kojega tama više nije potpuno tama. Dobra je vijest, smatra papa, da nam nijedan sustav ne može oteti to svjetlo nade

Nada je druga tema Papina govora na ovoj konferenciji. Za nadu je dovoljna jedna osoba, onaj Ti, koji je – svaki – neprocjenjivo važan, smatra Papa. Nada jednog čovjeka je poput svjetla, malenog svjetla zbog kojega tama više nije potpuno tama. Dobra je vijest, smatra papa, da nam nijedan sustav ne može oteti to svjetlo nade. Nada je u pojedinoj osobi, u odluci iznutra. Nada ne treba većinu nego susret s drugim Ti. Tako se osobe koje u sebi „proizvode nadu” podržavaju. Tko se nada, ne zatvara oči pred svijetom koji je „bolestan” i treba revoluciju nježnosti.

Kada se pojedinci koji se nadaju povežu, nastaje Mi koji pokreće revoluciju nježnosti. Revolucija znači korjenito mijenjanje, put od strahova i mržnji do prihvaćanja i suosjećanja. Snaga revolucije nježnosti jača svijest da budućnost našeg svijeta nije samo u rukama moćnika, nego da svaka osoba ima moć ukoliko se preda svojoj slobodi. U slobodi susrećemo snagu nenasilja/revolucije nježnosti jer bivamo hrabri i domišljati, imamo osmijeh utemeljen na nadi i sigurnost iz snage solidarnosti.

Misli pape Franje o revoluciji nježnosti, koju tumačimo kao poziv na nenasilje, smjernice su za naše tumačenje smisla demografskog oporavka. Ima li smisla rađati djecu u svijetu kojemu nedostaje solidarnosti? Ima li smisla rađati ako nemamo nade? Ima li smisla u svijetu natopljenu nasiljem rađati nove naraštaje? Demografski oporavak koji se oslanja na kršćanske temelje nije projekt popunjavanja ispražnjenih školskih klupa. Djeca se ne rađaju zato da bi nam jednom netko uplaćivao u mirovinski fond. Ako kao zajednica nismo sposobni javni prostor činiti sretnim mjestom za svakog čovjeka time što ćemo svi biti „proizvođači nade”, djelatnici solidarnosti i turbine revolucije nježnosti, onda budimo pošteni i zašutimo. Ne lupetajmo o „kulturi života” i demografskom oporavku skrivajući licemjerno pasivnost iza ideoloških floskula. Pasivnost je grijeh propusta u vapijućim društvenim nepravdama koje naša društva čine bolesnima te tjeraju mlade iz svoje domovine i ne ohrabruju roditelje na nova rađanja.

U takvim nepodržavajućim uvjetima prepoznajemo u pojedincima koji im se opiru svjetlo nade koje želimo uvećavati. Zato smo ovaj tekst posvetili jednom takvom primjeru, mladom paru koji je svoju revoluciju nježnosti nedavno okrunio brakom. Čekaju svoje prvo dijete u okolnostima značajne materijalne neizvjesnosti, relativnog (ne)prihvaćanja okoline, obećane podrške prijatelja. S njima smo povezani da nas zaraze rizikom nade i tako zajedno budemo turbine revolucije nježnosti.

Izvor:
Svjetlo riječi