Objavljeno:
05. 07. 2017. 09:15

Dar proroštva spada u govorne darove, zajedno s darom govora u jezicima i tumačenja jezikâ. Sveti Pavao nas potiče da težimo za ljubavlju, da čeznemo za darima Duha, a najviše za darom prorokovanja (usp. 1 Kor 14,1).

piše fra Josip Ikić

Dar prorokovanja je jako važan za izgradnju Crkve. Duh Sveti izabranim osobama daje riječ proroštva – pouku, opomenu, ohrabrenje, utjehu, spoznaju, otkrivenje – radi jačanja vjere, nade i ljubavi. U biblijskom smislu, prorokovati znači govoriti u Božje ime. Prorok (lat. propheta, grč. profetes, hebr. nabi) jest Božji glasnogovornik. On prenosi Božju poruku koja se može odnositi na prošlost, sadašnjost ili budućnost, za razliku od poganskih proroka koji „proriču” samo buduće događaje. Biblijski proroci su osobe različitih staleža koje Bog izabire da preko njih pozove ljude na obraćenje, na vjernost Savezu, na poslušnost Božjim zapovijedima, da žive sveto u svakodnevnici. Tako je Bog posvetio proroka Jeremiju još u krilu majčinu i pozvao ga za proroka svim narodima (usp. Jr 1,1-10) da istrebljuje i ruši, da zatire i ništi, da gradi i sadi (r. 10).

Dolaskom Isusa Krista, proroka nad prorocima, situacija se mijenja. Dok je nekoć Bog više puta i na više načina govorio samo izraelskim ocima po prorocima, konačno, u ove naše dane, u posljednja vremena, progovorio je svima nama u svome Sinu, utjelovljenoj Riječi, našem vrhovnom svećeniku, proroku i kralju (usp. Heb 1,1-2). Isus želi da svi ljudi budu njegovi učenici, da sudjeluju u toj trostrukoj službi, da im dadne i proročkoga duha (usp. KKC, 783, 785). Naime, po sakramentima krsta i krizme imamo udjela i u Kristovoj proročkoj službi, kako je već najavljeno po proroku Joelu: Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja (Jl 3,1). Sudjelovanje u Kristovoj proročkoj službi jest velik privilegij i odgovornost. Ne moramo, poput starozavjetnih vjernika, tražiti Božje poruke preko izabranih proroka, nego kao udovi Kristova Tijela izravno primamo riječi proroštva ako smo otvoreni poticajima Duha Svetoga. Naravno, ovi darovi traže i veću odgovornost i budnost. Oni koji imaju karizmu proroštva trebaju dobro osluškivati Božji glas i razlikovati ga od svojih podsvjesnih želja ili od poticaja Zloga koji se zna preobući u anđela svjetla. Stoga, proroštva treba provjeravati kako bi se vidjelo jesu li u skladu s Biblijom i učiteljstvom Crkve.

Svrha je proroštva vjernike izgrađivati, hrabriti i tješiti (usp. 1 Kor 14,3) ili navijestiti neki budući događaj (KKC 2115). Proročka nas riječ, prije svega, potiče na duhovnu izgradnju, opominje da se čuvamo grijeha i da živimo po Božjim zapovijedima. Također nam daje snagu da ustrajno radimo u Božjem vinogradu, da hrabro svjedočimo svoju vjeru, da budemo sol zemlji i svjetlo svijetu. Isto tako, riječ proroštva nam donosi duhovnu utjehu i mir kad smo progonjeni zbog svoje vjere, kad se suočavamo s raznim gubicima. Ponekad se proroštvo odnosi i na buduće događaje. Što se tiče naše budućnosti, trebamo se s povjerenjem predati u ruke Božje providnosti. Čuvajmo se nezdrave radoznalosti jer nas lako može odvesti u grijehe praznovjerja (gatanje, magiju, čaranje...). Proročka karizma, kao i ostale karizme, uvijek mora biti u svrhu izgradnje Crkve i Bogu na slavu.

Kad se pojavi proroštvo za vrijeme molitve u zajednici, onda neka govore dvije ili tri osobe, jedna po jedna, a drugi neka prosuđuju ta proroštva; štoviše, mogu prorokovati svi koji dobiju riječ pouke i ohrabrenja, ali po redu, u skladu i miru (usp. 1 Kor 14,29-33).

 

 

 

 

Izvor:
Svjetlo riječi