Objavljeno:
28. 10. 2017. 08:45
Ostaci crkve iz Mila kod Visokog – današnji Arnautovići. Foto: Tarik Hodžić

Stilsko razdoblje u umjetnosti koje se smješta između predromanike i gotike naziva se romanikom, a trajalo je otprilike od 11. do 13. stoljeća. Na području Bosne i Hercegovine romanika je razvila poseban izričaj, koji se u mnogome razlikovao od uobičajenih europskih tokova, stilski i vremenski.

Piše: Ana Marić

Sama riječ romanika dolazi od latinske riječi romanus, tj. rimski, čime se htjelo ukazati na povezanost s određenim elementima rimske tradicije, primjerice, rimskim načinom gradnje koji se vidi u izvedbi jakih, masivnih zidova i korištenjem bačvastog svoda. Arhitektura koja nastaje u tom razdoblju primarno je vezana za sakralni prostor (crkve i samostani), ali se razvijaju i profani objekti poput plemićkih utvrda. Romaničke crkve su uglavnom jednostavna oblika, često trobrodne, presvođene kamenim bačvastim svodom. Bogato su ukrašene plastikom, kako izvana, u vidu portala, dovratnika, nadvratnika i apsida, tako i iznutra (kapiteli, oltari, amboni). Slikarstvo je predstavljeno kroz freske ili iluminaciju knjiga.

Nejedinstven stil u Europi

Cjelokupan romanički izričaj regionalno se vrlo razlikuje. Primjerice, način ukrašavanja portala prepoznatljiv u Francuskoj, drugačiji je od onoga u Italiji. U to se pravilo ubraja i prostor današnje Bosne i Hercegovine, na kojem spomenici romaničke umjetnosti pokazuju izrazite lokalne značajke koje se zadržavaju dugo te se često miješaju s gotičkim stilom, stvarajući tako jedinstven, ali ponekad retardacijski i provincijski izraz.

Danas u Bosni i Hercegovini nije sačuvano mnogo romaničkih spomenika i oni se uglavnom daju prepoznati unutar kasnijih prepravki i dogradnji. Na primjer, stara crkva iz Jajca, kao i crkva iz Mila kod Visokog (današnji Arnautovići), koje su dobile gotičku pregradnju, ili pak novoistražena romanička crkva u Zidinama u Gornjoj Skakavi kod Brčkog, kod koje su ispod gotičkih temelja otkriveni romanički.

U tlocrtnoj dispoziciji romaničke su crkve jednobrodne ili trobrodne građevine, s polukužnim svetištem, često presvođene tabulatom, odnosno drvenim daščanim stropom, dok je svetište nadsvođeno zidanom svodnom konstrukcijom polukalotom. Crkva sv. Marije u Jajcu prvobitno je bila izgrađena kao jednostavna romanička građevina, iako je danas, nakon mnogobrojnih kasnijih građevinskih zahvata, teško točno reći kako je zapravo izgledala. Pretpostavlja se da je bila izgrađena kao jednostavna, jednobrodna bazilika s izduženim pravokutnim svetištem, koja je kasnije prerađena u gotičkom stilu, čije su značajke  ipak vidljivije.

Romaničke crkve u Bosni

Nešto je bolje istražena starija romanička crkva iz Arnautovića. Riječ je o jednostavnoj longitudinalnoj jednobrodnoj građevini s polukružnom apsidom, orijentiranoj u pravcu istok-zapad. Unutarnje dimenzije crkve iznose 14,5 x 6,6 m, dok je promjer apside 2,25 m. Zidovi su s vanjskih strana ojačani kontraforima, ukupno ih je bilo 10, a na temelju toga se pretpostavlja da je crkva bila nadsvođena bačvastim svodom. U dijelu kasnije nadogradnje, točnije u konstrukciji vladarske grobnice, otkriven je ulomak nadprozornika jedne romaničke bifore (dvojni prozor), jedini sačuvani element kamene plastike sa starije građevine.

Što se tiče romaničkog objekta iz Zidina u Gornjoj Skakavi, koji je već ranije predstavljen na ovim stranicama, valja samo napomenuti kako se oblikom i dimenzijama uklapa u tipične romaničke građevine – jednobrodna longitudinalna crkva sa polukružnom apsidom, dimenzija 13,22  x 7,66 m i nadsvođena tabulatom, tj. drvenim stropom. Sve se ove građevine datiraju u 12. ili 13. stoljeće. Kao građevinski materijal koristio se kamen te povremeno i opeka, kakve su primjerice potvrđene na lokalitetu Zidine. Dimenzije opeke iznose 22 x 10 x 4 cm ili 22 x 10 x 5 cm, a vjerojatno su pripadale svodnoj konstrukciji polukružnog svetišta – polukaloti.

Romanička je skulptura slabo zastupljena i javlja se sporadično. Osim gore spomenutog ulomka bifore iz Arnautovića, reljefna plastika javlja se još u Crkvini kod Konjica, Zavali kod Trebinja te u Zidinama kod Brčkog. Kao izrazito kasna i retardirana primjena pojavljuje se na nekim elementima skulpture na Bobovcu. Skulpturi pripada i brončano raspelo iz Mujdžića kod Jajca, koje se može datirati u 12. ili 13. stoljeće. Danas je sačuvano samo tijelo Krista, bez križa, koji je vjerojatno bio drveni i raspao se vremenom.

Slikarstvo je najslabije zastupljeno. Poznati su nam samo ostaci najranijih freski u Jajcu, i to u tragovima. Predmeti zlatarstva dosad nisu potvrđeni, iako se zna da su dvojica braće Matej i Aristodije, slikari i zlatari iz Zadra, boravili u Bosni krajem 12. stoljeća.

Malobrojni ostaci romaničke umjetnosti ukazuju da je to razdoblje ipak samo djelomično utjecalo na razvoj stila u današnjoj Bosni i Hercegovini, da je taj utjecaj bio vrlo ograničen i često se javljao sa znatnim zakašnjenjem. Drugačiju sliku pak pruža sljedeće razdoblje, gotika, koje je ostavilo znatno više traga na spomeničkoj baštini.

Izvor:
Svjetlo riječi