Objavljeno:
29. 05. 2018. 14:00
Piše: Tobias Glenz

Ovaj himan postoji već tisuću godina i do danas obilježava završetak svakodnevne molitve Časoslova. Naime, pored himana „Alma Redemptoris Mater“, „Ave, Recina caelorum“ i „Regina coeli“ ubraja se među četiri velike marijanske antifone. Zapravo se i ne radi o antifoni, jer se tekst ne odnosi na biblijski psalam, nego je on upravo himan.

Salve, Regina,
mater misericordiae,
vita, dulcedo et spes nostra, salve.
Ad te clamamus, exsules filii Hevae.
Ad te suspiramus, gementes et flentes
in hac lacrimarum valle.
Eia, ergo, advocata nostra
illos tuos misericordes oculos
ad nos converte.
Et Iesum, benedictum fructum ventris tui,
nobis post hoc exilium oscende.
O clemens, o pia, o dulcis Virgo Maria.

Zdravo kraljice,
majko milosrđa,
živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
Tebi vapijemo, prognani sinovi Evini.
Tebi uzdišemo, tugujući, plačući
u ovoj suznoj dolini.
Svrni dakle, odvjetnice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progonstva pokaži Isusa
blagoslovljeni plod utrobe svoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.

Himan Salve Regina pjevao se još u 11. stoljeću po samostanima. Vjerojatno je nastao u samostanu Reichenau na Bodenskom jezeru. Prvotno je himan započinjao riječima „Salve, Regina misericordiae“ – Zdravo, Kraljice milosrđa. Tek je u 16. stoljeću izraz proširen na „majko milosrđa“. Riječ je o maloj ali vrlo značajnoj promjeni. Naime, u prvom je obliku Marija ponajprije vladarica, moćna žena čija se uloga iskazuje po milosrđu. A u kasnijem obliku Marija je prije svega brižljiva majka (mater misericordiae), koja nam kao milosrdna pomoćnica pritječe u pomoć, iako nije ništa manje moćna žena (regina) nego ranije. Do danas se na ovom molitvom zaziva zagovor Majke Božje i Majke naše.

Klasični oblik molitve

S obzirom na biblijske iskaze o Mariji, pomalo začuđuje terminologija ovoga himna. Jednostavna „službenica“ Marija (Lk 1,48) pozdravlja se kao „kraljica“ – što je vrlo visoka služba. Na osnovu njezina božanskog materinstva Crkva je prepoznaje kao najveću među svecima i časti je kao kraljicu neba. Slijedi niz predikata koji izbližeg opisuju Majku Isusovu. Ona je milosrdna mati, život, slast i ufanje naše. Sve je to već dovoljno da ju se iznova pozdravi. Riječ „salve“ (zdravo) uokviruje prva tri stiha koji služe kao zaziv Majke Božje. Slijedi predstavljanje molbe. U ovom trenutku intonacija postaje ozbiljna. Tebe, Marijo, zazvali smo hvalom jer smo „prognani sinovi Evini“, odnosno izbačeni smo iz raja. Stoga „uzdišemo, tugujući, plačući u ovoj suznoj dolini“. Naime, na zemlji još ne vlada vječna nebeska radost, pa smo još više potrebni njezina zagovora.

Do ovog trenutka u himnu je vidljiv klasični oblik molitve: nakon zaziva izriču se potrebe da bi se zaključno navelo molbu. Izraz „Eia ergo“ (svrni dakle) predstavlja premosnicu između onoga što je već izrečeno i onoga što slijedi. „Advocata nostra” – naša „odvjetnica“ ili „advokatkinja“ (neki kažu „zagovornica“, što slijedi iz germanskoga prijevoda ovog himna – njem. „Fürsprecherin“) neka svrne „milostivi pogled“ na one koji tuguju i plaču. Tako će svi ljudi u ovozemaljskom životu, u progonstvu, moći gledati vječno spasenje: „pokaži nam Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje“. Za kraj se jasno izriče otkud Mariji tolika moć. Njezina snaga dolazi od Sina Isusa Krista. Himan završava trostrukim zazivom „O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo”. Moglo bi se dodati i molitvu „Poslušaj ove naše molbe“.

Dok slikovit govor i ozbiljni zazivi u tekstu već mogu izazvati jezu, himan svoju moć razvija tek kad se pjeva. Gregorijanski napjev himna „Salve Regina“ nalazi se u pjesmarici Graduale Romanum“. Središnja je to pjesmarica korala u Crkvi. No postoji i nadaleko poznati napjev belgijskoga baroknog kompozitora Henrija Du Monta (1610-1684).

Rukopisi potvrđuju da je latinski tekst himna nastao prije 1054. godine. Uobičajeno se pripisuje benediktincu Hermannu von Reichenauu, kojega često nazivaju i Hermannus Contractus. No nije siguran točan datum nastanka. Posljednji trostruki zaziv dodan je naknadno, a prema tradiciji dodao ga je sv. Bernard iz Clairvauxa (†1153).

U molitvi časoslova

Himan Salve Regina nalazi se i u Časoslovu. Najčešće se moli od Nedjelje Presvetog Trojstva (prva nedjelja nakon Duhova) do kraja liturgijske godine (Nedjelja Krista Kralja). U ostalim vremenima liturgijske godine (Božićno, Uskrsno, Korizma i Došašće) pjevaju se češće ostali himni, odnosno marijanske antifone. U nekim krajevima Crkve uobičava se ovaj napjev moliti kod groba svećenika ili druge osobe posvećenoga života na sahrani.

Izvor:
Svjetlo riječi/Katholisch.de