Objavljeno:
02. 09. 2019. 13:00

U svijetu je tzv. Križ sv. Damjana iz Asiza, prema crkvi u kojoj je izvorno stajao ovaj ikonografski prikaz Kristova raspeća, poznat i kao franjevački križ. Zašto? Jer se smatra da je upravo s toga križa Isus poslao sv. Franju Asiškoga na novo životno putovanje riječima: „Franjo, idi, popravi moju crkvu koja se ruši.”

U središtu ikone raspela stoji Isus Krist u uspravnom stavu. Oko njega je niz manjih likova koji, svaki na svoj način, odašilju snažnu poruku promatraču. Kristovo tijelo u svijetlim tonovima čini kontrast tamnocrvenoj i crnoj pozadini i dodatno naglašava da je upravo on središte ovoga prikaza. Jednako kao u većini prikaza raspela, i na ovomu je vidljiv latinski natpis na križu – Isus Nazarećanin, Kralj židovski.

Podno križa prikazano je nekoliko likova. S lijeve strane stoje Blažena Djevica Marija i sv. Ivan apostol. S druge strane stoje Marija Magdalena, Marija Kleofa, odnosno Jakovljeva majka i rimski satnik koji je u Lukinu evanđelju zamolio Isusa da izliječi njegova sina (usp. Lk 7,1-10). Taj je pak sin prikazan na ramenu svoga oca. Iza glave toga sina vire još tri nepotpune glave. Na taj način slikar je htio predstaviti čitavu obitelj, koja je zbog čuda povjerovala u Krista. Obje Marije drže svoje dlanove na obrazima, čime se pojačava izraz žalosti i patnje. Imena ovih pet likova ispisana su na samom križu, pa nema sumnje o tim podacima. Četiri od ovih pet likova autor je prepoznao kao svece, pa imaju pripadajuće aureole.

Molitva sv. Franje pred križem u crkvi sv. Damjana:

„Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tmine moga srca. Daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu i savršenu ljubav, smisao i spoznaju da izvršim tvoju svetu i istinsku volju. Amen.”

Na dvije strane oko opisanih likova stoje dvije manje osobe. U lijevom donjem kutu stoji Longin (lat. Longinus), rimski vojnik koji je Isusu probo bok. Na prikazu križa sv. Damjana upravo drži dugo koplje, očiju usmjerenih na Krista. Znakovito, osim krvi koja izlazi iz Kristova desnoga boka, jedan mlaz krvi slijeva se niz Isusovu podlakticu i s lakta kaplje na Longinovo lice. S druge strane, desno dolje, stoji Stefaton, također vojnik, onaj koji je Isusu u njegovoj muci na križu ponudio spužvu natopljenu octom. Prema nekim tumačima, to nije Stefaton nego neki farizej koji se rugao prizoru Krista na križu.

Oko Kristovih ruku na križu prikazano je šest anđela, s obje strane poprečne grede križa. U njihovim pokretima ruku promatrač vidi kako razgovaraju i razmatraju otajstveni događaj križa.  

Kod nogu križa nalazi se šest likova, od kojih dva imaju svetačke aureole. Prema tradiciji, to je šest zaštitnika talijanske regije Umbrije: sv. Damjan, sv. Mihael, sv. Rufin, sv. Ivan Krstitelj, sv. Petar i sv. Pavao.

U gornjem dijelu križa nalazi se uskrsli Krist u slavi, odjeven u kraljevsku odjeću, a križ drži kao pobjedničko žezlo. Izlazi iz groba i uzlazi u nebesko kraljevstvo: Oko njega se nalazi deset anđela, od kojih pet pružaju ruke u znak dobrodošlice Isusu Kristu, koji je i sam podigao ruke u znak pozdrava. Povrh toga prizora, a najvišem dijelu križa vidi se Božja ruka s dva ispružena prsta. To je simbol Božjega blagoslova Kristove spasenjske žrtve na križu.

Desno od Isusa, uz njegovu nogu, naslikana je i neka pernata životinja. Neki stručnjaci smatraju da je to pijevac koji se spominje u sva četiri evanđelja, a predstavlja Petrovo zatajenje. Drugi pak smatraju da je to paun koji je u ranokršćanskoj ikonografiji simbol vječnoga života. Na istom potezu vidi se i druga životinja, po svemu sudeći mačka.

Za kraj, prisjetimo se riječi sv. Bazilija velikog o slikovnim prikazima svetih likova i događaja: „Ikone nečujnim glasom poučavaju one koji ih promatraju.”

 

Izvor:
Svjetlo riječi