Objavljeno:
05. 10. 2017. 09:45
Gian Antonio Guardi, Povratak Sv. Obitelji iz Hrama i sv. Anto Padovanski, oko 1750. god.

Izložba Blago franjevačkih samostana BiH održana u Sarajevu i Zagrebu 1988./1989., čiji je postav priredila Svetlana Rakić, pružila je javnosti uvid u dotada nepoznate kulturno-umjetničke sadržaje u posjedu bosanskohercegovačkih franjevaca.

Piše: Marko Karamatić

Cilj je ove velike i uistinu uspjele izložbe bio predstaviti ono najbolje u franjevačkom posjedu. Međutim, neke posebno vrijedne slike, iako izložene, nisu bile dovoljno likovno istražene i valorizirane, kao što je slučaj sa slikom koju ovdje predstavljamo:

Gian Antonio Guardi (Venecija 1699. – 1760.), Povratak Sv. Obitelji iz Hrama i sv. Anto Padovanski, oko 1750., ulje na platnu, 40,1 x 32,7 cm, franjevački samostan Petrićevac (Banja Luka).

Slika je u Katalogu pripisana nepoznatom autoru u posjedu visočkoga samostana, a ikonografski je protumačena kao Sveta Ana i Joakim s Marijom i franjevačkim svecem. Tek dvije godine kasnije na njezino iznimno značenje upozorio je povjesničar umjetnosti Grgo Gamulin (1910. – 1997.) u naknadnoj recenziji zagrebačke franjevačke izložbe objavljenoj u časopisu Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb, 14/1990, str. 39–50. Gamulin piše da je među slikama na izložbi ostalo neproučeno i neprimijećeno još jedno izvanredno malo djelo: slika s Bogorodicom između sv. Ane i Joakima sa sv. Antunom Padovanskim čiji je autor jedan od braće Guardi, „ali ovaj put Gian Antonije”, a vlasništvo je „franjevačkog samostana u Visokom”. „Nije teško”, piše Gamulin, „prepoznati na njoj pečat velikog slikara, njegov nervozni potez, tipične profile i Joakimovu rastvorenu glavu. Riječ je, razumljivo, o veoma maloj slici, tako da nije moguće na njoj očekivati virtuoznu egzibiciju Gian Antonijeve penelate i boje, ali rukopis je posve adekvatan” (str. 43). Gamulin je, kako vidimo, autorstvo slike pripisao Gian Antoniju Guardiju, starijem bratu poznatijega slikara Francesca Guardija, što je u stručnoj javnosti prihvaćeno, ali se oslonio na ikonografsko čitanje iz Kataloga izložbe da je riječ o Bogorodici i njezinim roditeljima sv. Ani i Joakimu te sv. Anti Padovanskom, što je kasnije revidirano. Glede vremena nastanka slike, Gamulin smatra da bi to moglo biti „peto desetljeće 18. stoljeća”.

Nakon zadnjega rata (1991. – 1995.) posebno zanimanje za likovnu umjetnost u BiH, prije svega onu baroknoga razdoblja u posjedu franjevačkih samostana, pokazala je Sanja Cvetnić s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Neko je vrijeme predavala kao gostujuća profesorica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pritom je obilazila i franjevačke samostanske galerije i pojedina djela kasnije znanstveno obradila. Između ostalih, obradila je i dvije slike braće Guardi, Gian Antonija na Petrićevcu i Francesca u Kraljevoj Sutjesci u raspravi u časopisu Peristil: zbornik radova za povijest umjetnosti, br. 49 (2006.), 85–98 te u knjizi likovnih studija Barokni defter, Zagreb, 2011., 79–87. Dugo je tragala za slikom Gian Antonija koja je, prema Katalogu izložbe, u posjedu samostana u Visokom, ali je tamo nije bilo. Pronašla ju je u samostanu na Petrićevcu kojemu u stvari i pripada. Uz otkriće pravoga smještaja slike, nju je također ikonografski iznova definirala.

Prema njezinu ikonografskom čitanju, ne radi se o temi Marija između sv. Joakima i Ane sa sv. Antom Padovanskim, nego o sasvim drugoj: Povratak Sv. Obitelji iz Hrama i sv. Anto Padovanski, tj. na slici je dječak Isus između Marije i sv. Josipa i sv. Anto Padovanski. Obrazlažući tu promjenu, autorica je ukazala na ikonografski prepoznatljivi znak sv. Josipa – procvjetali štap (u ikonografiju ušao iz apokrifnih pripovijesti), a „u standardnim ikonografskim bojama (crvenoj i modroj) prepoznajemo Bogorodičinu odjeću, a u odjeći dječarca od dvanaest godina (...) dugu tuniku bez šavova u liturgijskoj boji mučeništva (crveno), za koju Ivan evanđelist piše: 'A uzeše donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu, odozgor do dolje' (Iv 19,23)” (Barokni defter, str. 82). To potvrđuje i njezina usporedba s drugim ikonografski srodnim djelom G. A. Guardija u privatnoj zbirci u Veneciji.

Slika G. A. Guardija, na izložbi zapostavljena, naknadno je zablistala novim sjajem. Utvrđivanjem autorstva i novim ikonografskim čitanjem „jedne od najljepših slika Bosne i Hercegovine” (str. 79) našla se ona na zasluženo visokom mjestu unutar likovnoga nasljeđa BiH. Iako je tajnovito kako je dospjela u Bosnu Srebrenu, činjenica je da su bosanski franjevci u tursko vrijeme imali dobre veze s Venecijom, da su tamo naručivali slike, tiskali knjige, nabavljali liturgijsku opremu, pohađali studij... Stoga, zaključuje Cvetnićeva, „treba u obzir uzeti mogućnost da je to čarobno malo djelo polovinom 18. stoljeća pod franjevačkim habitom stiglo u Bosnu i Hercegovinu. U svakom slučaju, franjevački ga je habit zaštitio od propasti do danas” (str. 87). Nadamo se da će ga štititi i dalje!


Katalog Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine sa 150 fotografija u boji i zemljopisnom kartom možete nabaviti u Svjetlu riječi.

Izvor:
Svjetlo riječi