Objavljeno:
06. 07. 2017. 09:15

Kroničari su sedamdesetih godina, zabilježili štošta veoma interesantnoga. Tu je na primjer i podatak da je željeznička pruga do Strmice, na jednoj, Jajca na drugoj i Prijedora na trećoj strani imala istu dužinu. Sva ta tri mjesta, odnosno odredišta, od Srnetice, svoga centra, bila su udaljena po 107 kilometara

Piše: Dalibor Ballian

O planini Srnetici se malo zna, a i oni koji prolaze pored nje ne znaju za nju. Vrlo je mirna, ali u sebi krije brojne tajne. Smještena je u zapadnoj Bosni, jugozapadno od Ključa te predstavlja ulaz u Bosansku krajinu. Planina je s dvije strane omeđena poljima, Bravskim sa sjeveroistoka koji je odvaja od Grmeča i Petrovačkim poljem s jugozapada koji je odvaja od Klekovače. Srnetica ne dolazi u red visokih bosanskohercegovačkih planina, a najviši vrh je Miljakuša na 1378 metara nadmorske visine, koji se nalazi na grebenu koji se pruža pravcem sjeverozapad-jugoistok. Najlakši pristup planini Srnetici je iz Drinića koji su se smjestili između Srnetice i Klekovače u samom dnu Petrovačkog polja. Od Drinića vodi makadamski put do istoimenoga mjesta koje se nalazi u prostranoj planinskoj dolini, a s tog puta je veoma lako doći do vrha planine.

Srnetica je izgrađena od krednih vapnenaca kao i sve ostale krajiške planine te je krase brojni kraški fenomeni. Među njima su najbrojnije vrtače koje prekrivaju cijelu planinu i otežavaju kretanje po njoj. Od drugih kraških fenomena tu su brojne jame koje kada ih u jesen zaspe lišće predstavljaju pravu opasnost za neoprezne. Cijelu Srneticu karakterizira velika površinska kamenitost, ali to nije predstavljalo prepreku da ova planina obraste visokim šumama.

Vapnenačko podrijetlo planine uvjetovalo je specifičnu hidrologiju. Zbog toga je planina slabo opskrbljena vodom. Na njoj nema velikih izvora, ali ni planinskih jezera i bara. Svi izvori koji se jave vrlo brzo poniru u poroznu vapnenačku podlogu. Tako sve oborine s ove planine završavaju u podzemnim tokovima koji se usmjeravaju k izvoru i pritokama rijeke Sane.

Ruševine svjedoče o čovjeku

Veliku vrijednost ove planine predstavljaju veoma interesantne mješovite šume jele i bukve sa smrekom koje rastu na kamenim blokovima i planinskim rasjeklinama. Pored pobrojane tri glavne vrste, u šumama nalazimo jasene, javore i brijestove koji su već nestali na brojnim bosanskim planinama. Šume su predstavljale glavno prirodno bogatstvo ove planine, a bile su predmet stogodišnje eksploatacije koja se odvija i danas.

Veoma interesantno izgleda šuma ako se promatra iz Bravskog polje, a od njega je odvojena jednom veoma oštrom linijom gdje livada vrlo brzo prelazi u visoku šumu. Interesantno je da na rubu te šume iznad Bravskog polja možemo naći i hrastove koji vole blažu i topliju klimu, a koji su jako devastirani od lokalnog stanovništva. Istu situaciju s hrastom imamo i na dodiru Srnetice i Grmeča, nedaleko od Bosanskog Petrovca gdje ih razdvaja cesta koja vodi za Bihać. Također, šume ove planine krase i brojne zeljaste vrste, ali za razliku od susjedne Klekovače, na Srnetici ne nalazimo endemske i rijetke vrste. Planinu krase i brojne planinske livade gdje je stanovništvo uzgajalo brojna grla krava i stada ovaca, a danas je to pust kraj, koji je počeo s depopulacijom ukidanjem uskotračne poruge, a završio domovinskim ratom. Danas o nazočnosti čovjeka u ovom području govore brojne ruševine i tek rijetki objekti u kojima netko živi ili ih povremeno posjeti.

U klimatskom pogledu područje planine Srnetice nije interesantno kao kod susjednih planina. Samu planinu karakterizira kontinentalno-planinska klima. Najznačajnije odlike ove klime se ogledaju u oborinama u jesenjim i u proljetnim mjesecima te obilnim snježnim oborinama tijekom zime, uz niske temperature.

Ulice obrasle šumom

U pogledu faune, ova planina ne zaostaje za susjednim, a na njoj nalazimo tri vrste velikih europskih zvijeri (ris, medvjed i vuk). Pored njih tu su još kune, tvorovi, lasice, lisice i jazavci. Inače, sam naziv ove planine sugerira na brojne srne, koje su u međuvremenu prilično istrijebljene krivolovom, ali se još na pojedinim mjestima mogu naći.

Kada su u pitanju ptice, one predstavljaju brojnu grupu. Planina se odlikuje velikim brojem dupljaša te sova i grabljivica, a u visokim šumama registrirane su velike šumske koke kao što je tetrijeb koji se sve rjeđe može naći u šumi zbog velike eksploatacije šume, ali još ima veliki broj lještarka, a tu je i bogatstvo malih ptica.

Kroz povijest planina nije bila naseljena za razliku od okolnih polja jer nema većih izvora vode koja bi zadovoljavala potrebe većeg broja stanovnika. Ipak to nije bio ograničavajući čimbenik, već je mnogo značajniji njen položaj i bogatstvo šume te se prije sto godina u podnožju ove planine podiže naselje istoga imena kao planina. Naselje je podignuto kao željezničko čvorište, u kojem su se susretale pruge iz četiri pravca, a obilje lako dostupne šume u planinskoj dolini ispod Srnetice osiguralo je gospodarski razvoj istoimenom gradiću. Tako se naselje razvijalo uz prugu te je postojalo dok je radila uskotračna pruga, a njenim ukidanjem sredinom sedamdesetih godina je i ono potpuno nestalo. Nestankom čovjeka, priroda je učinila svoje te su ulice ponovno obrasle šumom, a na urušenim zgradama rastu mlade smreke i jele. Šuma na ovom mjestu pokazuje svoju moć pa ako je čovjek ne dira ona vrlo brzo zacijeli sve ožiljke koje joj je napravio.

Svakodnevno na desetine vlakova

Srnetica je bila istinska željeznička raskrsnica, gradić sa 3500 stanovnika. Od prvih dana pa sve do kraja sedamdesetih godina protekloga stoljeća, kroz ovo mjesto je prolazilo, i to svakodnevno, više desetina putničkih odnosno teretnih vlakova. Kroničari su sedamdesetih godina zabilježili štošta veoma interesantnoga. Tu je na primjer i podatak da je željeznička pruga do Strmice, na jednoj, Jajca na drugoj i Prijedora na trećoj strani imala istu dužinu. Sva ta tri mjesta, odnosno odredišta, od Srnetice, svoga centra, bila su udaljena po 107 kilometara. Srnetica je do 1976. godine bila željeznička raskrsnica, najviša u BiH i šire.

Vlakovi su kroz Srneticu prolazili svakih pola sata. Sve je u ovome mjestu odisalo radom i disciplinom koja je u ovaj gradić stigla zajedno s radnicima iz Hrvatske i Slovenije, odnosno onim drugim koji su dobar dio radnog vijeka proveli na radu u Njemačkoj i Švicarskoj. Plaće bi se u Srnetici dijelile svake prve subote u mjesecu. I to u isto vrijeme. Nikada radnici nisu bili prevareni, niti zakinuti makar za mali dio.

 

Izvor:
Svjetlo riječi