Objavljeno:
11. 07. 2017. 10:15

Krajnje je vrijeme da studenti u Hrvatskoj i BiH pokažu vjernost europskoj studentskoj tradiciji, izađu na ulice i potraže promjene za svoje dobro, kao i za dobrobit čitavog društva

Piše: Luka Marković

Studenti (studeo = težiti k nečemu) bi trebali biti onaj dio populacije koji se trudi oko više spoznaje i znanja, za svoje osobno dobro, ali i za dobrobit čitavog društva. Osim doprinosa na ekonomskom području, od studenata se očekuje, kad završe izobrazbu, da budu i širitelji novih ideja, da budu oni koji će, kako kaže veliki filozof Kant, u vezi s prosvjetiteljstvom, biti "iskorak čovječanstva iz njegove osobno skrivljene maloljetnosti", vodeći ga u odrastanju i spoznaji sebe i svijeta u cjelini. Naime, bez studija, pa makar se radilo i o onom privatne naravi, nevezano uz sveučilište, nema ni napretka zajednice. Ondje gdje nema novijih spoznaja o životu, svijetu i svemiru, dominiraju često retrogradne srednjovjekovne ideje, koje unazađuju, dajući prednost "ptolomejskom umjesto kopernikanskom pogledu na svijet". A da samo ekonomsko bogatstvo nije garant prosperiteta društva u cjelini, pokazuje najbolje primjer nekih islamskih zemalja, u kojima je studentska populacija uglavnom prisiljena na šutnju (Saudijska Arabija, Iran, Sudan...) koje još uvijek nemaju gotovo nikakve suvremene spoznaje o ljudskim pravima, slobodi vjere i ravnopravnosti spolova, gdje se ženu još uvijek promatra kao manje vrijedno biće.

Na sreću, u Europi su studenti kroz čitavu povijest, izuzevši vrijeme diktatura fašizma i komunizma, bili ne samo poticatelji ekonomskih nego i prosvjetiteljskih promjena. Njihove demonstracije su često ukazivale na ekonomske nepravde u društvu, na diskriminacije i potrebu novih putova. Zahvaljujući studentima u zapadnom svijetu dolazi i danas do sve učestalijeg otpora beskrupuloznom neoliberalnom kapitalizmu, koji čovjeka obezvređuje i gomila dobra svijeta u ruke pojedinaca, dovodeći na taj način do sve veće razlike između bogatih i siromašnih. Na to koliko je ta studentska borba (ideali) za pravedno društvo upravo danas važna, ukazuju najbolje riječi jednog poznatog njemačkog književnika koji piše "kako pljačka banke nije ništa u usporedbi s njezinim osnivanjem". Studenti su dio društva u kojem još uvijek do izražaja dolazi osjećaj za pravednost. Zato imaju pravo oni koji ih ohrabruju da ustraju u borbi protiv te suvremene, "profinjene pljačke" u društvu.

Nažalost, vrijeme postmoderne i sve jača globalizacija zahvatili su djelomično i studentski sloj društva, koji pod pritiskom nametnute nemilosrdne konkurencije, u borbi za lagodan život i pozicije, podređuje ponekad sve karijeri i stjecanju kapitala. Anketa, koju su nedavno među studentima proveli psiholozi Caroline Pultrey i Fabrizio Butera (sveučilište u Lausanne), ukazuje na to da je dio studenata sklon i prevarama kako bi se dobrim ocjenama dočepao bolje pozicije i ostvario zacrtanu karijeru. U anketi se pokazuje da su oni studenti koji su bliži razmišljanjima neoliberalnog kapitalizma ujedno i spremniji na prevaru glede ispita. Cilj im je postići bolje ocjene po svaku cijenu kako bi si omogućili dobar start u poslovnom životu. Nasuprot njima, za prevaru su se pokazali manje spremnim oni studenti koji u svoja razmišljanja uključuju više vrednote kao što su lojalnost, pravednost, odgovornost i spremnost za pomoć drugima. Ovo ispitivanje nije beznačajno jer se budući vodeći ljudi društva, kao što su bankari, ekonomisti, političari, liječnici, pravnici, crk­veni dostojanstvenici, regrutiraju uglavnom iz studentske populacije, koja ionako s godinama počinje okretati leđa idealima mladosti.

U tom smjeru razmišlja i filozof Michael Hame kad upozorava na to da je modernom društvu ljudska sloboda sve ugroženija jer društvo, pod pritiskom ekonomske konkurentnosti i uspješnosti, sve više poklanja pažnju tome gdje je netko završio studij, a manje sposobnosti i ljudskim kvalitetama. Zato nije nikakvo čudo da se među nekadašnjim studentskim borcima za više prosvjećenja, ekonomske ravnopravnosti i ljudskih prava, današnjim javnim osobama, napose političarima, pojavljuju i oni kojima je više stalo do osobnog probitka i vanjske manifestacije nego do dobrobiti čitavog društva. Nešto o tome govore upravo tranzicijske zemlje u kojima je korupcija među javnim djelatnicima iznadprosječno velika. Naime, oni, sa sveučilišnim obrazovanjem, koji su trebali pokrenuti reforme društva na dobrobit svih, više su se okrenuli vlastitom probitku i karijeri. Na taj način je došlo do izgradnje društva u kojem jedni žive i razmišljaju o luksuzu, dok se drugi bore za preživljavanje.

Ovo bi u tranzicijskim zemljama, kao što su Hrvatska i Bosna i Hercegovina, moglo dovesti do ozbiljnih problema jer se kod mnogih ljudi već počinju javljati iluzorna sjećanja kako je u doba komunizma bilo bolje i manje korupcije nego danas. Pri tome se zaboravlja da je uzdržavanje vila Josipa Broza i njegovih ideoloških istomišljenika odnosilo mnogo više društvenog novca nego sve posttranzicijske korupcije. Takva iluzorna razmišljanja svjesno podupiru pojedini mediji u kojim surađuju djeca i unučad bivših privilegiranih komunističkih ideologa, koja su si mogla priuštiti školovanje na najelitnijim svjetskim sveučilištima. Utoliko je tragedija veća što su se želji za prekomjernim luksuzom odali i neki političari, bivši studenti, koji vrlo dobro znaju kako je bilo teško studirati u inozemstvu, bez ikakve državne potpore i pod stalnom prismotrom UDBE.

Nažalost, današnje hrvatsko i bosanskohercegovačko društvo je zbog takvih, kao i zbog posljedica dugotrajne vladavine komunizma, dovedeno u apsurdnu situaciju da ulaže ogromna financijska sredstva u studentsku populaciju koja po završetku izobrazbe, umjesto da bude od koristi vlastitom narodu, masovno iseljava u svijet. Kad bi se našao neki poduzetnik u spomenutim zemljama koji bi proizvodio najsuvremenije kompjutore i dijelio ih besplatno bogatim zapadnim zemljama, tisak bi ga proglasio nenormalnim. A to da masovno odlaze mladi školovani ljudi, u koje je toliko uloženo, koji bi trebali biti garancija prosperitetnijeg društva, očito nikome mnogo ne smeta. A upravo zahvaljujući djelomično i tim mladim školovanim došljacima, otvaraju se nova radna mjesta i smanjuje nezaposlenost u Njemačkoj. Iz tog apsurda bi se moglo zaključiti i to kako su na vlast u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini došli nekadašnji loši studenti ili oni koji su duboko pali pod utjecaj neoliberalnog kapitalizma pri čemu, osim sebe, ne vide nikog drugoga. Krajnje je vrijeme da studenti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pokažu vjernost europskoj studentskoj tradiciji, izađu na ulice i potraže promjene za svoje dobro, kao i za dobrobit čitavog društva.

Izvor:
Svjetlo riječi