Objavljeno:
26. 09. 2017. 10:00

Zahtjevno je pisati o svecu o kojem je rečeno tako mnogo. Velikan čije ime poznaje cijeli svijet. Izgovoriti ime Pio znači odmah pomisliti na sveca imenom „Padre Pio”, franjevca kapucina posve neobičnog života i ponajvećeg mistika 20. stoljeća.           Iz bogate riznice njegove svetosti izvući ću tek nekoliko bisera koji nam mogu biti putokaz u vjerničkom životu.

Piše: fra Damir Pavić

Rođen je u mjestu Pietrelcina u južnoj Italiji. Dječakov život bio je posve neobičan. Bježi od vršnjaka koji psuju i radije ostaje u molitvi i samoći. Već tada događaju mu se čudesne stvari kao što su ukazanje Djevice, ali i zlostavljanja Zloga koja su trajala cijeloga života. Sa petnaest godina stupa u kapucinski samostan. Većinu života proveo je u samostanu Sv. Marije od Milosti u mjestu San Giovanni Rotondo.

            Valjalo bi istaknuti da se njegovo redovništvo i svećeništvo unutar samostana odvijalo na tri znakovita mjesta: na klecalu, oltaru i u ispovjedaonici. Padre Pio klečeći na koljenima dolazi do spoznaje koja su sredstva najučinkovitija u borbi protiv Zloga. Ponajprije to je osobni odnos s Gospodinom u neprestanoj molitvi. Toliko je naglašavao važnost molitve da bi na pitanje tko je on, običavao reći: Ja sam fratar koji moli. Za njega je molitva jedino oružje u rukama vjernika. Tijekom molitve oči su mu skoro uvijek bile ispunjene suzama. Sljedeća spoznaja koju je prenio duhovnoj djeci bila je da molitva mora uvijek biti popraćena poniznoš­ću, jer neprijatelj lako porazi one koji su uobraženi i bahati te vjeruju jedino svojoj vlastitoj snazi i pameti. Na koncu, Padre Pio naglašava kako sve kreposti moraju imati oslonac u čvrstoj vjeri. Vjeru koja u svemu vjeruje Bogu. Kao dijete u rukama majke.

            Iz duboko proživljene osobne molitve svetac je s velikom ljubavlju i strahopoštovanjem pristupao oltaru i slavio svetu misnu žrtvu. Na oltaru, suobličen Kristu, uranjao je u vječnost i gubio osjećaj za vrijeme. Svaku svetu misu slavio je kao da mu je prva i posljednja. Predivan je njegov odgovor komisiji iz Vatikana zbog prigovora da predugo slavi svetu misu: Nemojte stavljati sat na Golgotu! Rečenica poučna nama svećenicima, ali i vjernicima uvijek kada svetu misu slavimo užurbano i neproživljeno.

            Svećenik koji u poniznosti i s dubokom vjerom moli i slavi sveta misna otajstva, uvijek s ljubavlju stoji na raspolaganju dušama u sakramentu pomirenja. Tako je činio i Padre Pio. S ljubavlju je ispovijedao i privodio duše milosrdnom Ocu. U ispovjedaonici bi znao provesti cijeli dan. Mnogi su željeli ispovjediti se kod njega, jer je po daru Božjem pronicao u ljudska srca znajući što je u njima. Potresno je svjedočanstvo Padre Pija kada mu je u ispovjedaonicu kročio elegantno odjeveni muškarac te ispovjedio grijehe najgore vrste. Zatim je koristeći riječi Svetog pisma, crk­veni nauk i učenje svetaca izvanredno opravdavao sve grijehe prikazujući ih normalnim i posve prirodnim. Po nutarnjem prosvjetljenju svetac je spoznao koga je imao pred sobom te mu odlučnim glasom zapovjedio da kaže: Živio Isus! Živjela Marija! Čim su izgovorena ova dva imena Sotona je nestao ostavljajući iza sebe nesnosan smrad. Zacijelo bi nam ovaj primjer mogao poslužiti da prepoznamo i situacije iz osobnog života, kada u ispovijedi ili izvan nje, po svojoj pameti ili nečijem „došaptavanju”, pokušavamo opravdati vlastita nedjela skrivajući se čak iza Božje riječi i crk­venog nauka!

            Zanimljiva je činjenica da je Padre Pio prvi stigmatizirani svećenik u povijesti Katoličke Crk­ve. Najprije je primio izvanredni dar probadanja srca (transverberacija), a onda su mu probodeni i ruke, stopala i prsa (stigmatizacija). Kroz punih 50 godina nosio je Isusove rane na svome tijelu. Mnogo je trpio zbog toga te bio sumnjičen od crk­venih vlasti kao i od svoje subraće da je varalica. Međutim, u svemu se ponizno pokoravao sudu Crk­ve. Odmah nakon smrti rane su na čudesan način iščeznule. Tijelo mu je ostalo neraspadnuto. Za života, a još više nakon smrti, Bog je po ovome čudesnom svecu učinio i još uvijek čini tolika čuda i milosti u svome narodu.


23. rujna – Sv. Pio iz Pietrelcine (1887. – 1968.)

Izvor:
Svjetlo riječi