Objavljeno:
11. 05. 2017. 14:30

Vlasnici i direktori u Silicon Valleyu zabranjuju ili strogo ograničavaju svojoj djeci korištenje proizvoda koje su sami izumili i to puno više nego što to čine drugi roditelji, jer iz prve ruke znaju koliko to može biti za njih opasno.

Piše: Calah Alexander

Moja djeca misle da sam jedna od najgorih mama, jer im ne želim kupiti pometene telefone. Gotovo me svaki dan neko od njih pita kad ću im ga kupiti? Moj odgovor varira od 18 i 45 godina. Naravno, stalno se ljute i gunđaju da „svatko ima telefon!“

To je točno. Većina djece dobije svoj prvi telefon u desetoj godini života. Ako misliš da je to ludo, u dobrom si društvu – ističe Bill Gates u svom nedavnom razgovoru za The Mirror. On misli da ne bi trebalo davati djeci telefon sve do njihove četrnaeste godine. A svima je dobro poznato kako je Steve Jobs zabranio iPad u svojoj kući.

Već godinama raste zabrinutost što se tiče odnosa djece i ekrana. Mnogi direktori i vlasnici u Silicon Valleyu šalju svoju djecu u škole bez korištenja tehničkih spravica kao što je Waldorf School of the Peninsula, premda se mainstream obrazovanje sve više oslanja na tehnologiju u radu sa studentima.

Cyber nasilje i pornografija su itekako velike opasnosti, ali mi se čini da je veća opasnost ovisnost i destrukcija mašte. I sama imam poteškoća isključiti svoj telefon. Facebook je već postao navika i ovisnost. Zato sam odlučila ostavljati telefon na stolu i pri tom isključiti sve obavijesti osim telefonskih poziva i poruka.

Ako je za odrasle toliko velika opasnost ovisnosti o pametnim telefonima tako da su prisiljen sebi samima postavljati ograničenja, koliko je ona veća za djecu koja to još uvijek ne mogu učiniti? Onda kad svojoj djeci dopustim da se više vremena „druže sa ekranima“, ona počinju nazadovati. Njihovo se ponašanje prema samima sebi i prema meni pogoršava. Postaju nemarni i tumaraju uokolo kao umiruće ribe. A kad im ne dozvolim druženje sa ekranima, vrpolje se i gunđaju kako ima je dosadno. Satima.

Kad se čvrsto držim tog pravila i ne popustim, isprva se dure i moljakaju da popustim. Kad se uvjere da neću popustiti, onda se zabave nečim drugim. Igraju se napolju, prave utvrde ili vode sumnjive kuhinjske eksperimente. Da, i dalje znaju biti nemarni, traljavi i ponekad se potući, ali ne cijelo vrijeme. Čak sve rijeđe.

Slažem se da tehnologija može biti od koristi. Aplikacija iXL je, na primjer, pomogla mojoj kćerki u matematici. Ali ona tu aplikaciju može koristiti samo na računaru u kuhinji, gdje je mogu nadgledati i ograničiti vrijeme. A to se ne može učiniti kad djeca u džepovima nosaju pametne telefone i tablete. Tada je sigurno opasnost veća od koristi.

Da zaključim, moja djeca će se bez telefona morati svrstati u rang siromašnih, ali će se tako pridružiti djeci onih tipova koji su izumili te telefone i tablete.

Što vi mislite trebaju li maloj djeci pametni telefoni?

Izvor:
Aleteia