Početna stranica » Trebamo biti jedni drugima sveti Nikola

Trebamo biti jedni drugima sveti Nikola

139 pregleda

Sveti Nikola bio je grčki biskup Mire Nikolaos. Povijesna je činjenica da je on biskup postao već rano. Postao je također istaknut dobročinitelj koji je svojim naslijeđenim bogatstvom pomagao siromasima. Jer nije htio umnažati svoja ovozemaljska bogatstva, nego privoditi ljude Bogu. Upravo je to glavna značajka svetoga Nikole. Dijelio je svoja dobra onima u potrebi.

Zašto je postao dobročiniteljem pokazuju dvije legende. Pripovijeda se da je sveti Nikola još kao mladić podario je po vrećicu zlata trima sestrama. Zlato im je u kuću ubacio kroz prozor, a sestre su se novcem konačno mogle udati. Kako su živjele u neimaštini, bile su primorane na prostituciju. Ovim činom sveti je Nikola oslobodio djevojke nedostojanstvenoga života. Druga legenda kazuje kako je sveti Nikola vratio život đacima koje je iz pohlepe ubio neki ugostitelj.

Sjeverno od Alpa već je rano ustanovljena tradicija da se 28. prosinca, na blagdan Nevine dječice, darivaju djeca. Ovo darivanje premješteno je na blagdan svetoga Nikole, koji je također darivao svoja dobra. Na taj se način obnavlja sjećanje na Nikolina djela za potrebite. Djeci nisu važne bombone koje im toga dana netko daruje. Ona na taj dan mogu osjetiti kako nebo dotiče zemlju.

Danas se redovito djeci darovi daju u čizmicu. Na taj način se ponovno oživljuje legenda o nepoznatom dobročinitelju svetom Nikoli, koji je nekoć anonimno obdario djevojke. U nekim dijelovima svijeta postoji i običaj da sveti Nikola posjeti djecu. Taj običaj potječe još iz srednjega vijeka. Ovaj posjet ipak ne bi trebao biti na korist roditeljima kako bi plašili svoju djecu. Jer nikad sveti Nikola neće djecu pokupiti u vreću, niti će im nauditi krampus. To nema veze sa svecem. Najbolje bi bilo da djecu netko njima poznat dovede do svetoga Nikole i naglasi dobra strana ove priče.

Djeca često imaju zadatak napisati pismo svetom Nikoli. U njemu redovito navode svoje želje za darove. No nije u tomu bit. Jer sveti Nikola nikad nije tek tako ispunjao želje. Darovi svetoga Nikole zapravo su bili simboli stvarne Božje prisutnosti i dioništva s Bogom onih koji te darove primaju. Tako bi oni koji darove primaju mogli osjetiti svim svojim osjetilima kako vječni život za Kristove sljedbenike počinje već na zemlji. Djeca u prvim stoljećima ove tradicije nisu dobivali nešto što je bilo neophodno za život, nego orahe, jabuke i peciva. I tako bi djeca mogli okusiti što je kraljevstvo nebesko.

Kako govori stara izreka, darovi su zapravo sebedarje. To je dio nas koji stavljamo na raspolaganje drugima kako bismo postali jedno. Dar, darovatelj i obdareni ostvaruju svojevrsno jedinstvo. A ako je darovatelj nepoznat, onda djeca osjete nebo i njegovo veličanstvo.

Sveti je Nikola ostvarivao je obvezu da pomaže drugim ljudima. Jer smisao života nije što prije skupiti što veće bogatstvo ili ga čak drugima oduzimati. Smisao je s drugim ljudima pristići na cilj. Jer život je prolazan i svatko će jednoga dana Bogu položiti račun. Stoga se valja zapitati hoće li nam neki naš pothvat koristiti ili neće.

Kreposno je ići ususret drugima i pomagati im u potrebi, a ne samo gledati vlastiti interes. Te kreposti trebaju naučiti i usvojiti i djeca. I naše društvo potrebno je ovih kreposti. Stoga nije loše da jedni drugima budemo sveti Nikola. Jer on voli posjećivati i darovati dobre odrasle, ne samo dobru djecu.