Objavljeno:
23. 04. 2018. 09:45

Koliko je žena spriječeno i zaustavljeno na njihovu putu do ostvarenja životnog cilja? Koliko ih uopće nije krenulo na taj put? Koliko ih je ušutkano u njihovim mislima, željama, idejama, a imale bi što reći?

 

Piše: Zdenka Kolak

U Isusovo vrijeme žene nisu bile ravnopravne muškarcima, nisu mogle ostvariti mnoga prava koja danas imaju. Njihova je zadaća u zajednici bila omeđena zidovima njihove kuće. Žena se mogla ostvariti jedino kao supruga i majka. To je bio njezin zatvoreni svijet u kojemu je ona vladala. Izvan toga uopće nije ni postojala. Ukoliko je nedostajala jedna od tih dviju dimenzija, žena se smatrala grešnicom, onom koja je sama odgovorna za svoju nesreću. Nerijetko je podnosila i konkretnu kaznu za takvo stanje. Ukoliko je žena bila nerotkinja (i o samom ovom izrazu bi se dalo raspravljati), muž bi je gotovo uvijek otpustio jer brak bez djece bio je brak bez blagoslova i nije više imao svoju svrhu. Ukoliko bi žena stupila u predbračne ili izvanbračne odnose, smatrana je bludnicom i prema Mojsijevu zakonu zavrijedila bi smrtnu kaznu kamenovanjem. Ne želim pravdati takvo ponašanje, međutim takva kazna nije bila predviđena za muškarca u istoj situaciji, ili barem o tome nemamo svjedočanstava.

Upravo jednu takvu ženu, bludnicu, Isus je spasio od sigurne smrti svojom poznatom rečenicom: Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen na nju. Ta spašena žena kasnije je poistovjećena s Marijom Magdalenom, koja je bila jedna od najvjernijih Kristovih sljedbenica i učenica. Iako je tradicija nikad nije ubrojila u Kristovu zajednicu učenika, odnosno u zajednicu Dvanaestorice, kao uostalom niti jednu drugu ženu, nepobitno je da je ona bila važan član zajednice Kristovih sljedbenika. Ostala je ustrajna do samoga kraja, čak i kada je bilo očito da se bliži Kristova muka i smrt. Kada su se apostoli razbježali u strahu od progona, kada su nijekali Krista i odricali ga se, ona je ostala ustrajna. Sve do samoga križa. Mogli bismo se zapitati, osobito u ovo korizmeno i uskrsno vrijeme, dokle bismo mi bili spremni ići? Bismo li stigli sve do križa ili bismo ga i mi zanijekali? Bismo li pobjegli ili ustrajali?

Nakon Isusove smrti i polaganja u grob Marija Magdalena je, zajedno s drugim ženama, pošla pomazati Kristovo tijelo. Takav je bio židovski običaj. Međutim, u grobu nisu našle Isusovo tijelo. Na uskrsno jutro, ona je prva kojoj biva obznanjena radosna vijest Kristova uskrsnuća. Tu je vijest odmah pošla priopćiti Jedanaestorici, koji su bili zaključani u strahu od progona. Nisu joj odmah povjerovali, ali ih je ta vijest ohrabrila da izađu iz skrovišta i sami pođu uvjeriti se.

Dvije naočigled nebitne činjenice nose nam potpuno novu poruku. Za razliku od ljudi svoga vremena, Krist nije podlegao utjecaju predrasuda i običaja. Žene prihvaća kao ljudska bića, kao osobe. One su sposobne nositi odgovorne uloge u zajednici. I one ih zaista nose. Osim toga, suprotno uvriježenom shvaćanju žena kao slabijeg (nježnijeg) spola, na ovim primjerima vidimo da one pokazuju mnogo više ustrajnosti i hrabrosti nego što bi se očekivalo. I danas možemo susresti takve primjere. Usprkos mnogim poboljšanjima položaja žena, društvo bi se danas, u nekim područjima, moglo ugledati na Isusa. Mnoga od ženskih prava su samo deklarativna, a praktično se ne ostvaruju. Mnoge žene i danas trpe, a nemaju se kome obratiti za pomoć. Ne određujmo drugima njihov životni poziv, pustimo ih da same biraju. Ostvariti ulogu supruge i majke je potpuno ispravan cilj u životu, ali ne odbacujmo i ne osuđujmo one koje to ne žele ili ne mogu. Koliko je žena spriječeno i zaustavljeno na njihovu putu do ostvarenja životnog cilja? Koliko ih uopće nije krenulo na taj put? Koliko ih je ušutkano u njihovim mislima, željama, idejama, a imale bi što reći? Dopustimo im da kažu, da krenu, da stignu. Žene su ustrajne i one mogu biti pokretačka snaga mnogim događanjima. Naša je zadaća to im omogućiti. Ispunimo je. Ne budimo loši učenici, sve dok se zovemo Kristovim učenicima.

Izvor:
Svjetlo riječi