SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 29. 08. 2020. 14:35

Potrebni su nam ljudi Franjine duše koji će svjedočiti da je Radosna vijest biser kojemu treba posvetiti svega sebe. Župa sv. Franje Asiškoga na sarajevskoj Dobrinji posvjedočila je da su vjera i nada važne, a najveća je među njima ipak ljubav.

Piše:
Nikolina Marčić

Kada pomislimo na svetoga Franju Asiškoga zasigurno nam je pred očima lik dosljednoga nasljedovatelja Krista u jednostavnosti, istinskom siromaštvu i slobodi duha. On je u jesen 1205. godine u rodnom Asizu u crkvici San Damiano triput čuo zov raspetoga Krista: „Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!” Skromnost je bila kruna Franjinih vrlina kao i poslušnost onom tihom unutarnjem glasu vlastite savjesti koji je poslušao odgovorivši na Kristov poziv. Franjevci kojima je upravo asiški svetac dao prve temelje, odmah su nastavili slijediti njegov uzor šireći i naviještajući Radosnu vijest diljem svijeta, a srcu vjernika su omiljeni zbog svoje radosne jednostavnosti. Ti franjevci stoljećima i u Bosni i Hercegovini neumorno djeluju, popravljaju, grade, donose i naviještaju Krista u mnogim župama, a među njima je i jedina franjevačka župa na području grada Sarajeva, smještena u naselju Dobrinja, koja je posvećena sv. Franji Asiškom.

Župa Dobrinja utemeljena je 15. svibnja 1997. godine odvajanjem od susjednih župa Stup i Novi Grad, a obuhvaća naselja koja pripadaju Federaciji BiH i Republici Srpskoj i najmlađa je župa na području grada Sarajeva. Njezina ne tako davna prošlost ispričala je jednu tešku priču čiji su nastavci svjedoci vjere i hrabrosti te dolaska boljih dana. Zašto i kako?

Iz života župe

Početkom zadnjega rata 1992. godine pa do službenoga osnivanja župe vjernike Dobrinje pastoralizirali su franjevci Bosne Srebrene. Nakon osnivanja župa nije imala ni crkvu ni župnu kuću, a kao privremeni prostor za liturgijska slavlja služio je poslovni objekt Jugoplastike koji je prilagođen za ovu svrhu. Nakon toga župa je morala iseliti iz toga prostora, a prijeći u prostor atomskoga skloništa u dobrinjskoj ulici Trg heroja 1 sve dok se ujesen 2010. godine nije pristupilo gradnji prema projektu poznatoga sarajevskoga akademika Ivana Štrausa da bi pet godina kasnije, 3. listopada 2015. godine, Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski posvetio novu crkvu izgrađenu uz samu granicu s entitetom Republike Srpske. Tom su prigodom u oltar koji je posebno izrađen za apostolski pohod pape Franje Sarajevu 6. lipnja 2015. godine, a zatim darovan župi Dobrinja, položene moći sv. Jakova Zadranina.

Oduvijek su u srcu franjevaca posebno mjesto zauzimali siromašni, odbačeni i oni koji su potrebni pomoći pa se tako u okviru župnoga pastoralnog centra nalazi pučka kuhinja Humanitarno karitativne organizacije Kruh svetoga Ante Franjevačke provincije Bosne Srebrene gdje se radnim danima dijele obroci za...


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]