SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 25. 06. 2021. 09:22
Piše:
fra Janko Ćuro

Iz broja u broj stigosmo i do ljetnoga dvobroja revije koji nas, između ostaloga, neumoljivo podsjeća da je iza nas već pola godine. Ne znam čini li se vama, poštovani čitatelji, ali meni se čini kako nam je sve teže uhvatiti korak s vremenom koje, iz godine u godinu, nekim čudom sve brže prolazi ostavljajući pri tom malo prostora za trenutke sabranosti, konsolidacije i odmora.

Ljeto u koje smo tek zakoračili uobičajeno je vrijeme godišnjih odmora. Svatko će prema vlastitom afinitetu potražiti svoj komadić mora, planine ili nekoga drugog prostora u kojem će pokušati, barem koji tjedan, odvojiti sadašnjost i od prošlosti i od budućnosti kako bi se rasterećeno prepustio tako potrebnim trenutcima odmora. Međutim, svi bismo se trebali još jednom podsjetiti da odmor ne bi trebao biti samo puka odsutnost posla i obaveza nego također vrijeme ispunjeno druženjem sa samim sobom, sa svojom obitelji, prijateljima ali jednako tako i s knjigom.

Knjiga kakvu danas poznajemo razvijala se tisućama godina. Sve je počelo od papirusa, materijala za pisanje koji se pravio od srčike istoimene močvarne biljke u Egiptu oko 2000. g. pr. Kr., preko pergamenta od ovčje, kozje i teleće kože u 5. stoljeću, pa sve do Gutenbergova izuma tiskarskoga stroja u 15. stoljeću kada je Europom započelo naglo širenje knjiga a time i znanja. Ovdje svakako treba s ponosom napomenuti kako je sto pedeset godina od izuma tiskarskoga stroja, točnije 1611., u Veneciji tiskan „Nauk krstijanskiˮ fra Matije Divkovića. Znamo li uopće da je to prva bosanskohercegovačka tiskana knjiga?

Uopće nije upitna važnost svakodnevnoga čitanja knjiga i to ne samo za mentalno nego i za fizičko zdravlje, jer je čitanje jedna od temeljnih odrednica ljudskoga bića koje ga čak i definira. „Reci mi što čitaš i reći ću ti tko siˮ kaže izreka, a francuski književnik François Mauriac ide korak dalje: „Još ću ti preciznije reći tko si ako mi kažeš što si ponovno pročitao.ˮ

Pronađimo vremena za druženje s knjigom, a posebno s onom pravom koja u ruci nudi i osjećaj forme a ne samo sadržaja. Predlažem također da ovoga ljeta odvojimo nekoliko dana i obiđemo sadržajno bogate franjevačke samostanske knjižnice i muzeje od Tolise do Gorice/Livna. U njima se pomno čuvaju stoljećima sakupljane knjige i različiti povijesni artefakti koji tako zorno poručuju da nismo „repa bez korijenaˮ i da pripadamo veoma bogatoj i stoljećima njegovanoj vjerskoj, kulturnoj i nacionalnoj baštini BiH.