SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 01. 10. 2021. 09:33

U povijesti Bosne i Hercegovine, kao i u pučkoj tradiciji, kraljica Katarina (1425–1478) ima nesumnjivo povlašteno mjesto. Ide u red vrlo omiljenih likova naše prošlosti. Ona je tema  nemaloga broja istraživača bosanske povijesti, ali i tema usmene kulture, književnosti, likovne umjetnosti. Njezina je omiljenost iznikla iz osobnoga života ispunjenoga dramatičnim zbivanjima, vezanim za propast Bosanskoga kraljevstva i, napose, za gubitak malodobne djece. Ta osobna i društvena drama, na kraju jedne epohe bosanske povijesti, učinila ju je dijelom kulture sjećanja puka, prije svega katoličkoga

Piše:
Marko Karamatić

Katarina potječe iz utjecajne velikaške obitelji Kosača. Roditelji su joj herceg Stjepan Vukčić Kosača i Jelena Balšić. Rođena je 1425. godine. O njezinu djetinjstvu gotovo i nema podataka. Bila je prvorođena, uz braću Vladislava i Vlatka i polubrata Stjepana koji je kasnije, kao Ahmed-paša, postigao visoke vojne i upravne časti u Osmanskom Carstvu – oženjen kćeri sultana Bajazida II. bio je, među ostalim, vrhovni admiral i veliki vezir. Njezin otac Stjepan Vukčić Kosača, veliki bosanski vojvoda kasnije nazvan hercegom, imao je ogromne posjede i veliku moć. Iz te snažne pozicije proizlazili su njegovi sukobi s bosanskim kraljem Stjepanom Tomašom Kotromanićem, ali i s drugim velikašima. Ulog trajnijega mira trebala je biti ženidba Stjepana Tomaša Katarinom, njegovom kćeri (1446), ali ratobornost ni kasnije, nakon ženidbe, nije sasvim utišana. Svadba se održala na Milodražu u kraljevskoj rezidenciji. Predviđena krunidba u mjestu Mile kod Visokog iz nekih se razloga nije dogodila.

Katarina je, sudeći po stilu držanja kao visoka dostojanstvenica, bila solidne izobrazbe i osobne kulture stečene u obitelji, ali i osoba izrazitih duhovnih i umnih sposobnosti. O njezinu vjerskom životu brigu su vodila dvojica franjevaca koje je odabrala kao svoje kapelane uz posebno odobrenje pape Eugena IV (1447). Kraljica je bila angažirana katolkinja, što, među ostalim, potvrđuje i činjenica da je dala sagraditi crkvu Presvetoga Trojstva u Vrilima u Kupresu i crkvu sv. Katarine u Jajcu. Bavila se i vezenjem misnoga ruha, od čega je ponešto i sačuvano. Predaja ju pamti kao osobu čvrsta karaktera prožetoga duhovnošću.

Bosanski franjevci su tijekom četiriju stoljeća osmanskoga razdoblja (1463–1878) njegovali sjećanje na kraljicu Katarinu i izdigli je do simbola bosanske državnosti prenijevši to na puk u kojem su djelovali. Znak dubljega pučkoga pamćenja jest i tradicija da žene iz Kraljeve Sutjeske, kao simbol žalovanja za kraljicom i njezinom sudbinom, sve do najnovijega vremena nose crne marame – katarinke.

Prodor Osmanlija

Kralj Stjepan Tomaš i Katarina imali su dvoje djece – Sigismunda (r. 1449) i Katarinu (r. 1453). Kada je Tomaš iznenada preminuo 1461. godine, djeca su bila malodobna. Novim kraljem postao je Stjepan Tomašević, kraljev sin iz prethodnoga braka s Vojačom pripadnicom Crkve bosanske. S katoličke strane brak nije... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]