SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 26. 02. 2021. 10:15

Božja ljubav je beskrajni ocean bez početka i kraja u koji su uronjene sve duše ovoga svijeta i u kojemu je tek jedna kapljica nade dovoljna da nas digne iz sivila u koje je čovječanstvo zapalo, jer sreća se nalazi u svemu, samo je treba znati izdvojiti i činiti sve na veću slavu Božju kako nalaže i samo geslo Družbe Isusove. Samo tako će se razvedriti i vani, i u životu i u duši.

Piše:
Nikolina Marčić

U vremenu uznemirenosti i neizvjesnosti naše društvo očajnički želi pronaći nadu i mir, ali prečesto se ljudi u tom silnom traženju izgube brinući o onome što nemaju, a zanemaruju i ne uživaju u onome što imaju. A život je pak pun ljepote i blagoslova i dok ih mi tražimo zagledani u vlastite želje i zaneseni ispraznostima ovoga svijeta, Bog ipak u nama djeluje i usmjerava nas na onaj put koji će nas naučiti da uspjeh ne donosi sreću, nego sreća donosi uspjeh, a takvu sreću čovjeku može podariti samo njegov unutarnji mir.

Svjedok je ovomu i sveti Ignacije Lojolski, rođen 1491. godine u baskijskoj plemićkoj obitelji u dvorcu Loyola kraj Azpetije u Španjolskoj koji je u svojoj Autobiografiji sam posvjedočio kako je život do 26. godine proveo u ispraznostima svijeta, dok su mu vježbe s oružjem bile glavna zabava, u velikoj i taštoj želji da stekne slavu. Ali Bog je ipak imao drukčije planove. Godine 1521., braneći Pamplonu od Francuza, Ignacija je u nogu pogodilo topovsko zrno i teško ga ozlijedilo i izgledi za preživljavanje su mu bili skoro nikakvi, a onda se iznenada počeo oporavljati. Tijekom oporavka zatražio je viteške romane i štivo kojim bi mogao ispuniti vrijeme, ali kako mu tada to nije bilo dostupno, ponuđene su mu knjige duhovne tematike kroz koje je spoznao ranjivost i ništavnost svjetovnoga ugleda te otkrio vrijednost služenja Kristu dok je u svojoj nutrini počeo uočavati promjene. Sve to potaknulo ga je da promijeniti svoj život, odluči živjeti poput svetaca i krene hodočastiti u Svetu Zemlju.

Njegova kasnija posvećenost Bogu, ljudima i učenju privući će i sv. Franju Ksaverskoga, Petra Fabera, Alfonza Salmerona, Nikolu Bobadillu i druge te će vrlo brzo biti utemeljen crkveni red – Družba Isusova koja, osim triju zavjeta: siromaštva, poslušnosti i čistoće, polaže i četvrti zavjet Papi da će ići kamo god ih pošalje. Isusovačkih zajednica danas ima diljem svijeta dok je sjedište Hrvatske pokrajine Družbe Isusove smješteno u Zagrebu, a prisutni su još u Rijeci, Opatiji, Osijeku, Splitu, Dubrovniku, Beogradu, Prizrenu i Sarajevu.

Pogled u život župe

Župa sv. Ignacija Lojolskoga na Grbavici utemeljena je 29. srpnja 1979. godine i jedina je župa koju pastoriziraju isusovci u Bosni i Hercegovini. U rezidenciji Družbe Isusove, odnosno u redovničkoj kući na Grbavici dočekao nas je župnik p. Ante Topić, potom superior zajednice p. Mato Anić, minister i ekonom u zajednici, te ispovjednik časnih sestara i bogoslova p. Pero Mijić-Barišić i skolastik Daniel Vorih koji je ovdje na svome praktikumu nakon završenoga studija filozofije.

Isusovci su prije osnivanja župe u Sarajevu od gospodina Mire Nosea kupili kuću na Grbavici, a potom je osnovana župa dijeljenjem župa Presvetoga Trojstva u Novom Sarajevu i sv. Josipa na Marijin Dvoru. Kako župa u to vrijeme nije imala župnu crkvu, automehaničarska radnja u sklopu kuće preuređena je i služila je kao župna crkva sve do izgradnje nove koja je završena 2019. godine. Tijekom rata župu je okupirala srpska vojska i neko vrijeme svećenika uopće nije bilo u njoj. Kapelica koja je služila kao župna crkva bila je vidno oštećena, a ni župna kuća nije bila ništa manje pošteđena. A onda je trebalo sve obnoviti i započeti ponovno s pastoralnim aktivnostima. Župnici su od osnutka župe neumorno od gradskih vlasti tražili lokaciju za gradnju župne crkve, ali je nažalost nisu uspjeli dobiti sve do 2009. godine. „Crkva se trebala graditi na jednome mjestu uz rijeku Miljacku, ali kada je organizirana javna rasprava prisutne su žene napravile takvu buku i galamu da tadašnji župnik nije uspio ni riječi progovoriti i umalo od muke i žalosti nije zaplakao”, govori nam p. Pero. Iako je tada rečeno kako se na tom dijelu neće graditi nikakav vjerski objekt jer bi se time uništio postojeći park, samo dva mjeseca nakon toga na istom je mjestu izgrađena džamija.

Nakon dobivanja lokacije trebalo je prikupiti sve potrebne suglasnosti za gradnju te izabrati projektanta koji će napraviti projekt crkve i pastoralnoga centra sv. Ignacija na Grbavici što je pripalo Juri Pranjiću iz Tuzle. Nakon rješavanja brojnih problema, kao što je primjerice priključak vode za crkvu i pastoralni centar, radovi na izgradnji započeli su krajem rujna 2013. godine, a vodio ih je župnik p. Krešimir Djaković koji je na ovoj župi djelovao deset godina te su radovi završeni u lipnju 2019. godine. Već sljedećega mjeseca... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]