SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 28. 05. 2021. 08:59
Piše:
fra Janko Ćuro

Moram priznati kako sam se dugo mučio oko koncipiranja ovoga kratkog uvodnika: kritizirati inertnost i pasivnost mladih u stilu izreke Georga B. Shawa koja kaže kako je „mladost prelijepa, ali je šteta što se protrati na mladima” ili se zadržati u sigurnosti prigodnih fraza i komforu učenih formulacija kojima se jako puno govori a ništa ne kaže? I jedan i drugi pristup je manjkav. Fraze i formulacije mladima niti pomažu niti odmažu, a kritika bi prvo morala biti upućena nama starijima koji im ostavljamo ovakav svijet.

Ok. I nama je dok smo bili mladi netko drugi kreirao svijet, ali smo se bunili, pisali pjesme, prosvjedovali… jednom riječju, nismo pristajali na ukalupljivanja bilo koje vrste. I u pretkoncilskoj i u koncilskoj Crkvi kao i u komunističkom i postkomunističkom društvu, tražili smo svoje mjesto pod suncem, prostor za ostvarivanje svojih ideja i mladenačkih želja. Željeli smo promijeniti svijet nabolje. Jesmo li ga promijenili? I jesmo i nismo. Jesmo, jer smo ipak uspjeli ubaciti poneki kamenčić u mozaik društva i Crkve, a nismo jer je život dinamičan. Svako vrijeme iznova traži angažman i kontinuirani rad – ne samo jednoga dijela populacije nego društva u cjelini.

Dostojevski na jednom mjestu tvrdi da „tajna ljudskoga življenja nije u tome da se jednostavno živi nego u tome zašto se živi. Bez predodžbe o tome, zašto treba živjeti ne bi čovjek uopće htio živjeti, pa makar sve oko njega bio kruh.” Ako bih morao definirati problem pa i tragediju današnjega vremena u jednoj rečenici, upravo bih se usudio ovo gore ponoviti: suvremenom čovjeku nije posve jasno zašto živi. I mladi i stari se sve više gube u moru informacija, ponuda, novih standarda, drukčijih vrijednosti, upitnih etičkih i moralnih normi, a sve to kako bi se čovjek i čovječanstvo uveli u neko „novo normalno” što je, sve mi se više čini, sinonim za „strogo kontrolirano”. Pa kojim onda putem krenuti, kakvim životom živjeti i kojoj istini vjerovati?

„Ja sam put, istina i život”, poručuje Isus. Ove riječi nepromijenjeno odzvanjaju više od dvije tisuće godina bez obzira na to što su se i društvo i svijet stubokom mijenjali. Kristove su riječi kompas čovječanstvu i zato ih ne može izbrisati nijedna sila, vlast i vrhovništvo. Oluja poganih vremena odnosi sa sobom samo ono što nema čvrstoga uporišta, a ono što ima čvrsto uporište, smiri svaku oluju. Zato bismo, i mladi i stari, trebali smoći snage iskoraknuti iz nenormalnosti, straha i poganstva „suvremenih” trendova koji se čak pokušavaju instalirati i u samu Crkvu. Tako ćemo pokazati kako svijet može biti drukčiji, bolji, pravedniji, ljepši i to samo ako je Božji, ako mu je glava Krist.