SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 25. 06. 2021. 09:26

Ljepša je knjiga negoli ponosna palača, / negoli zapad, gdje grob se do groba niže, / ljepša negoli što je utvrđen dvorac, / negoli spomenik što se u hramu diže. (Napis na papirusu, oko 1600. g. prije Krista)

Piše:
Barbara Šimović

Jesu li utihnule riječi ili smo bukom, pričajući zaglušili ovaj svijet? Zaklopljene knjige na policama, vape i tiho nas zovu. Mene, tebe. Sve nas. Čujemo li? Hoćemo li se odazvati? Okosnica svakoga čovjekova čina je Riječ. Riječ se utjelovila, postala dio nas. I zasigurno čujemo i odzvanjaju nam biblijske riječi U početku bijaše Riječ, / I  Riječ bijaše kod Boga / i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. / Sve je po njoj postalo / i ništa što je postalo / nije bez nje postalo. / U njoj bijaše Život / i Život bijaše svjetlo ljudima. / I svjetlo svijetli u tami, / i tama ga ne obuze. /

Koliko snage, a ujedno i odgovornosti i nade u biblijskim stihovima. Jesmo li izgubili odgovornost prema nama samima pa i prema drugima? Možda se čini kako su riječi izgubile na značenju u današnjem svijetu. Možda.

Ali ona je jedina koja nas razlikuje od svih drugih bića. Kada bi vas netko zaustavio na ulici i postavio pitanje: „Što je to kultura”, biste li znali? Zasigurno da biste, ali sigurno bi nam toliko toga palo na pamet. Etimologija pojma otkriva mnoga značenja: dolazi od glagola colere što znači „njegovati, uzgajati”, ali također i „oplemeniti, poštovati, obožavati i držati svetim”. U najširem smislu kultura označava sveukupno ljudsko kreativno ostvarenje u odnosu na ono što je stvorila priroda. Pojam koji obično označava složenu cjelinu institucija, vrijednosti, predodžaba i praksi koje čine život određene ljudske skupine, a prenose se i primaju učenjem. Po definiciji E. B. Tylora (Primitivna kultura, 1871), koja se smatra prvom znanstvenom i najširom definicijom, kultura se odnosi na znanje, vjeru, umjetnost, moral, zakone i običaje.

Bogatstvo pisane riječi

Tisućama godina su se sveukupno ljudsko znanje i civilizacijska tekovina prenosili usmenim putem. U vrijeme prije pronalaska pisma, ljudska komunikacija se odvijala usmenim putem i time je bila vezana uz vrijeme i prostor. Životna iskustva prenosila su se usmenom poukom za koju su postojale posebne memorijske tehnike. Da bi prevladali tu ograničenost vremenom i prostorom koja se veže uz usmenu komunikaciju, ljudi su se počeli... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]