SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 01. 10. 2021. 09:39

„Kraljica Katarina jedna je od rijetkih bosanskohercegovačkih žena koja je prisutna ne samo u povijesnim izvorima nego i u pučkom sjećanju bosanskohercegovačkih Hrvata. Naime, hrvatska pučka tradicija sjeća se Katarine kao osobe koja je srednjovjekovne bosanske žene poučavala u pletenju, ručnom radu i u drugim vještinama kućanstva. Dakle, Katarina je bila, kao prava kraljica, socijalno orijentirana, što je vrlo aktualno u našem vremenu prožetom duhom sebičnoga kapitalizma.”

Piše:
Leonard Valenta

Džaja, Srećko Matko rođen je 29. 10. 1935. u Gornjem Malovanu kraj Kupresa. Osnovnu školu završio je 1947. u Docu kod Travnika. Gimnaziju je pohađao 1947./48. u Livnu, 1948./49. u Dubrovniku te 1949. – 1956. u Visokom, gdje je i matrurirao. U međuvremenu je kao pripravnik Franjevačkog reda proveo godinu novicijata 1953./54. u Kraljevoj Sutjesci. Teologiju je studirao od 1956. – 1960. i od 1962. – 1963. na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Od 1960. do 1962. služio je vojni rok JNA u Leskovcu (Srbija). Postdiplomski studij iz teologije studirao je  1963. – 1965. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1971. promovirao (dr.theol.) s temom o bosansko-hercegovačkim katolicima na prijelazu iz 18. u 19. st. Od 1965. – 1971. bio je docent (lic.theol.) na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a nakon promocije 1971. prof. te rektor na istoj ustanovi između 1973. i 1975. Tada je napustio Franjevački red i profesorsku službu na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i otišao u Saveznu Republiku Njemačku, gdje je 1975. godine na münchenskom sveučilištu upisao studij povijesti, političke filozofije i slavenske filologije. Ovaj studij završio je s promocijom u dr. phil. 1983. na temu o bosansko-hercegovačkom konfesionalizmu između 1463. – 1804. Za ovu svoju drugu disertaciju dobio je nagradu njemačkog društva Südosteuropa – Gesellschaft. Od 1976. bio je stipendist uglednih njemačkih zaklada najprije Alexander von Humboldt – Stiftung, zatim Stiftung Volkswagenwerk i Deutsche Forschungsgemeinschaft, koje su financirale istraživačke projekte, što ih je Džaja s uspjehom izvodio kao znanstveni suradnik na Institut für Geschichte Osteuropas und Südosteuropas münchenskog sveučilišta i Südosteuropa – Institut u Münchenu. Član je njemačkog društva Verband der Osteuropahistoriker  od osnutka toga društva 1980. Državljanin je Savezne Republike Njemačke od 1994. Koncem 2000. stupio je u mirovinu i sada živi kao umirovljenik u Münchenu. 14. svibnja 2002. izabran je za inozemnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Mjesec listopad je već tradicionalno determiniran na lik bosanske kraljice Katarine, njezin život, dobrotu utemeljenu u pučkoj baštini i životnu tragediju. Kako Vi vidite lik kraljice Katarine? Je li taj lik jednoga srednjovjekovnog života u današnjem suvremenom životu aktualan? Što možemo učiti od kraljice?

Kraljica Katarina Kotromanić r. Kosača izuzetan je cvijet u herbariju memorije bosanskohercegovačkih Hrvata. U jednom prikazu njezina života objavljenom u ovome listu pred katastrofu Bosne i Hercegovine u zadnjem desetljeću 20. stoljeću (Svjetlo riječi 1990, br. 83) fra Ignacije Gavran (1914. – 2009.) je istaknuo kako je kraljica Katarina jedna od rijetkih bosanskohercegovačkih žena koja je prisutna ne samo u povijesnim izvorima nego i u pučkom sjećanju bosanskohercegovačkih Hrvata. Naime, hrvatska pučka tradicija sjeća se Katarine kao osobe koja je srednjovjekovne bosanske žene poučavala u pletenju, ručnom radu i u drugim vještinama kućanstva. Dakle, Katarina je bila, kao prava kraljica, socijalno orijentirana, što je vrlo aktualno u našem vremenu prožetom duhom sebičnoga kapitalizma.

Svoj tragični život kraljica Katarina je završila u Rimu 1478. kao, moderno rečeno, politički emigrant. Kroz cijelo vrijeme svojega izbjeglištva 1463. – 1478. nastojala je ponovno uspostaviti Bosansko Kraljevstvo. Po tome podsjeća na Jeanne d’Arc (1412. – 1431.), koja se borila za suverenu Francusku i zbog političkih intriga završila na lomači. Danas je Jeanne d’Arc ne samo svetica Katoličke Crkve nego i simbol suverene Francuske koji respektiraju i francuski ateisti. Zašto onda kraljicu Katarinu ne bi mogli prihvatiti svi žitelji Bosne kao simbol suverene Bosne i Hercegovine?

Paradigma Bosne i Hercegovine

Uz kraljicu Katarinu tijekom mjeseca listopada nekako se veže i pad srednjovjekovne Bosne pod osmansku vlast, iako to vremenski nije tako. Ali njezina životna tragedija neraskidivo povezuje njezin lik sa zalaskom bosanske srednjovjekovne države. Može li njezin lik stajati kao paradigma Bosne, u povijesnom, političkom, vjerskom pa i u obiteljskom kontekstu?

Primjena pojma paradigma na bosanskohercegovačku povijesnu stvarnost je prilično složena. Taj pojam kao i mnogi drugi ima svoju povijest. Najprije je to bio gramatički pojam u starogrčkom i latinskom jeziku. Označavao je riječi koje su se upotrebljavale kao primjeri ili uzorci pri objašnjavanju jedne deklinacije ili konjugacije. Filozof Platon upotrebljavao je tu riječ da bi pokazao... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]