SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 30. 10. 2020. 09:42

Kako se oduprijeti ovim pojavama koje su preuzele stvarnost i upućuju na izgubljenost generacija i njihovo nesnalaženje u stvarnom životu? Krenuti ispočetka, osnažiti obitelj koja je prva stanica u životu djeteta i sigurno okruženje. Ne izlagati dijete ekranima, što više vremena provoditi u prirodi i igri. Odricati se sebe za dobrobit drugoga. Doživjeti vlastitu slobodu kao nešto neprocjenjivo.

Piše:
prof. dr. Snježana Šušnjara

U današnje vrijeme kad se i ljudi i roba gledaju kroz interes, korist i cijenu, očito je da su vrijednosti koje su ljude činile ljudima izgubile bitku. Stoga je potrebno što više pisati o ovoj pojavi i isticati njezine negativne, neljudske strane. Toliko se govori o koroni, virusu koji prijeti ljudskim životima, a druge se, puno opasnije, pojave zanemaruju i ne proglašava se epidemija, iako se one itekako brzo šire svijetom i čine ga potpunom suprotnosti prirodi i prirodnim zakonitostima. Ne može tu pomoći cjepivo, nego uvođenje terapije ozdravljanja kojoj će prvi cilj biti ukidanje ekrana putem kojih se nameću nezdrave navike i neprirodni izgledi. Vjerojatno ste ovih dana kad je jesen još bila svijetla i topla primijetili mlade ljude kako poziraju jedni drugima usred drugih ljudi koji oko njih prolaze i kako puće usnice i izvijaju tijelo u pripijenoj odjeći. Sve na njima je umjetno! Od skaja u koji su teškom mukom uvukli noge, do majica često poderanih, ali skupo plaćenih. Glave djevojaka su a la barbika ili lolita, kao klonovi hodaju ukočenih lica. Sve s umjetnim trepavicama, napuhanim usnama, izblajhanom kosom, tetovažama, noktima čudesno izvijenim i nakićenim kristalima i išaranim raznim bojama. Ne može se razaznati ikakva originalnost, a kamoli ljepota. Mladići, također, hodaju u uskim i prekratkim hlačama, u cipelama bez čarapa, uskim sakoima i izgledaju kao da su nekomu otuđili odijelo ili su prerasli ono od prije nekoliko godina.

Mladi su postali laka meta korporativnih elita, zahvalni su kupci i glavni cilj reklamnih oglašivača koji ih budno prate od malih nogu, nudeći im zamamno nepotrebne stvari upakirane u privlačnu ambalažu. Djetinjstvo nestaje a da nisu imali vremena spoznati svijet oko sebe, maštati, igrati se, stvarati. Uništeno je od strane odraslih jer upravo s njima dijete otkriva svijet, druge, prirodu. Bez imalo kriterija roditelji pripuštaju djecu u virtualni svijet. Daju im skupe mobitele, tablete i računala. Kad poodrastu, već su ovisni o ovom vidu provođenja slobodnoga vremena, slijepo ulijeću u zamke oglašivača koji iskaču iz svakoga kutka mobitela. Mladi žele biti u trendu, dopasti se jedni drugima, slijediti modne naputke i taku postaju robovi markentiških tvrtki, njihovih slogana i poruka koje ovi nesebično odašilju. Oglašivači se odnose prema potrošačima kao osobama bez pameti ili vlastite volje. Ako se tko zapita čemu sve to i počne izražavati sumnje, odmah biva proglašen nazadnjakom i primitivcem, koji nije 'in'. „Nezavisni um je najopasniji od svega, no dvanaest godina provedenih u školskoj klupi (a sad ispred računalnoga terminala, televizora i sl.) preobratit će najkrcatiji unutarnji život u praktički čistu ploču”, ističe John Taylor Gatto u svojoj knjizi Oružja za masovno poučavanje u kojoj predstavlja paradokse američke obrazovne politike i... (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]