SADRŽAJ REVIJE
Objavljeno: 26. 06. 2020. 10:03

I dok lunjamo ostrašćeni ljepotom perivoja i starih gradova po europskim gradovima, potrebno je probuditi samo malo ljubavi prema svojoj prošlosti i baštini, onoga unutarnjeg sluha kojim bismo poćutjeli ljepotu naših drevnih utvrda, i otpuhnuti prašinu s njihove patine

Piše:
Leonard Valenta

Kao mladi student, slušah nekoć jednoga učenog čovjeka koji nam je pričao o Kraljevoj Sutjesci i Bobovcu, tim prijestolnicama srednjovjekovne bosanske države. Htijući ispasti duhovit, simpatičan ili štoveć, predstavio je prijestolna mjesta u toj, kako je rekao, bosanskoj zabiti, s pretpostavkom kakva li je tek bila država ako su joj u vrletima bile prijestolnice. I tada me zapanjio taj jaram omalovažavanja svoga, svoje baštine i svoje prošlosti. Imamo mi u Bosni taj usud „’Taaa će on” jer sve što je naše automatski je podložno kritici i omalovažavanju. Unatoč takvom predstavljanju, dobro se sjećam da se baš tada, za moga prvog posjeta Sutjesci, zametnula u ovom bosanskom srcu još i danas snažna ljubav prema tom sutješkom tjesnacu.

Istina, trebalo je mnogo Trstionice proteći podno banskoga dvora, mnogo knjiga, listina i povelja prevaliti preko ruku i pojačati svoju dioptriju kako bi se neke stvari shvatile, posložile, došle na svoje mjesto, pa napose ispravno razumjela i ta „zabačenost” starih gradova od današnje civilizacije. Gotovo biblijski rečeno, neki putovi nisu isti, ondašnji i sadašnji, srednjovjekovni i suvremeni putovi ponekad čak ne dodirnu ni paralelni niz, a kamoli da se poklapaju. Stoga i ne čude stare rimske ceste, dubrovački karavanski putovi i ini drugi, koji su nerijetko udaljeni od današnjih prometnica i komunikacijskih spona. E zato su oni u zabitima, pa s njima i stari gradovi, ti stoljetni čuvari navedenih putova. I zaista, poput bisera rasutih po bosanskohercegovačkoj zemlji, stari srednjovjekovni gradovi danas svjedoče o prohujalim burnim stoljećima njezine prošlosti. Poglavito oni koji su smješteni na teško pristupačnim uzvisinama, oštrim kosama, konusnim brežuljcima, po svom položaju otkrivali su svoju glavnu namjenu: obrambeni karakter, ne samo svoga stanovništva nego i kotline ili putova iznad kojih su bdjeli.

Nimalo patetično rečeno, oni danas zorno prikazuju onu prošlost, ono kulturno i neimarsko nasljeđe koje je daleko od malicioznoga minoriziranja prošlosti ove zemlje. Čak i danas, u svojim reliquiae reliquiarum obrisima, ti srednjovjekovni gradovi gordo i neupitno svjedoče o slavnoj prošlosti medijevalne Bosne. Površna i stidna arheološka istraživanja, koja su izvršena na nekolicini njih, otkrila su bogati kulturni i umjetnički segment enterijera tih gradova. Ukrasna plastika, izražena ponajprije u portalima, nadvratnicima, prozorima, biforama i drugim elementima, pokazala je profinjen ukus nekadašnjih gospodara tih gradova. Rijetki su oni gradovi koji su zadobili privilegij opsežnijega arheološkoga istraživanja koje je opet otvorilo cijelu jednu riznicu, ne samo prošlosti ove zemlje nego i načina gradnje, arhitektonskih tipova, a posebice kulture stanovanja. Znali su srednjovjekovni stanovnici, koji su hodili ovim krajevima, ugoditi sebi bogato urešenom unutrašnjosti odaja tih gradova, perivoje, ljetnikovce i sve ono što u svojim turističkim putovanjima obilazimo po europskim gradovima, diveći se ljepoti, a ne znajući da u oronulim, zapuštenim i, ponajprije od nas zaboravljenim, starim gradovima ove zemlje to isto postoji. Nije potrebno preduboko uroniti u prošlost i zapitati se zašto neki lokaliteti nose nazive Kraljevi vrtovi, Kraljičino vrilo, Crkvina i slično. Potrebno je samo malo više ljubavi probuditi za svoje te otpuhnuti prašinu s patine naših srednjovjekovnih gradova!

Počeci urbanistike

Većina je tih gradova nastala u XIV. i XV. stoljeću, u doba snažnoga gospodarskoga i teritorijalnoga širenja srednjovjekovne Bosne. Puls toga napretka u Bosni bio je determiniran rudarstvom i trgovinom. Bosansko gorje, koje je obilato u svojim njedrima grlilo prijeko potrebne rude za oružje, oruđe i predmete za svakodnevnu uporabu, bilo je pravi magnet bogatim jadranskim komunama, u prvom redu Dubrovniku. Stoga, Republika svetoga Vlaha, odmah po dobivanju trgovačkih povlastica od prvih bosanskih vladara, razvija bogatu trgovačku mrežu putova, povezanih s rudarskim oknima i trgovima. (...)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretp[email protected]