I tako, veliki broj ljudi, navodno, radi od kuće. Još veći broj ih dobiva otkaze. Kafići, restorani, trgovine s neprehrambenim proizvodima, obrtnici, muzeji, kazališta, zoološki vrtovi i dalje su zatvoreni... Zabranjena su okupljanja, korištenje parkova, dječjih i sportskih igrališta... I pokojnici se ispraćaju samo u krugu najuže obitelji (na osmrtnicama se ne navodi vrijeme ni mjesto sahrane), a vjenčanja čekaju neka bolja vremena. Prošli su evo i Veliki tjedan i Uskrs bez vjerskih obreda za javnost i tradicionalnoga blagoslova. Snalazilo se svakako. Neki su svećenici nosili Presveti oltarski sakrament ili blagoslivljali svoje župljane iz otvorenih automobila. Drugi su pješice obilazili župu, molili i pjevali, hrabrili prolaznike, kao župnik sa zagrebačkoga Jaruna. A neki su ipak održali svete mise, bez obzira na stroge zabrane i preporuke, što je donijelo sukobe i različita tumačenja mjera, ali i pokretanje službenih postupaka. Sama proslava unutar obitelji bila je primjerenija nego inače. Shvatili smo da je skromnije, tiše, izvornije i ljepše.
Nekako usput postali smo i dosjetljiviji i nesebičniji: kruh pečemo i bez kvasca, dijelimo recepte za domaća sredstva za dezinfekciju, srednjoškolci uz pomoć 3D printera izrađuju zaštitne vizire za medicinske djelatnike. Krojačice besplatno šivaju platnene maskice od darovanoga materijala jer su vlastiti već podijelile. Neobični koncerti sve su češći. Profesor glazbenoga odgoja svirao je na balkonu saksofon na opće oduševljenje okoline. A mladi par pjevao je uz gitaru u dvorištu i ispunjavao glazbene želje svojih susjeda na prozorima.
Nema nemogućega
Puno toga radimo drukčije – predstave gledamo na televiziji, a nastava se održava online. Strpljivo čekamo u redovima poštujući socijalnu distancu od dva metra. Kuhamo više nego ikad i ne jurimo u trgovinu za svaku sitnicu. Plješćemo i pjevamo u znak podrške onima koji su na prvoj crti obrane našega zdravlja. I nema nemogućega! Jedan je Zagrepčanin za nešto manje od šest sati istrčao maraton u vlastitom stanu od svega tridesetak kvadrata!
Ipak, ovo vrijeme ima i ono drugo lice. Lopovi ne prestaju biti lopovi, pa starijim osobama telefonom nude besplatno testiranje na koronavirus ili dezinficiranje doma i pri tom ih vrlo spretno pokradu. Osim toga, učestale su i krađe po stanovima u Zagrebu iz kojih su njihovi vlasnici privremeno iselili jer se nalaze u zgradama koje su označene nesigurnima nakon potresa ili im naplaćuju procjenu nastale štete. Druga vrsta lešinara obilazi lokacije na kojima se nalaze zgrade s oznakom neupotrebljivo i koristeći nezavidnu situaciju njihovih vlasnika nude im mizerne novce za otkup ruševine, iako se iste nalaze na vrlo atraktivnim lokacijama u središtu grada.
Gomilaju se teorije zavjere i urote, poput onih da je pandemija posljedica uvođenja 5G mreže ili da je virus namjerno pušten iz laboratorija i samo je paravan kako bi se provelo globalno umrežavanje, a ljude označilo navodnim cjepivom. Ta je priča izgleda stigla i do Bibinja u zadarskoj okolici, gdje je, navodno, Općina Bibinje u tajnosti i po noći instalirala opremu za 5G signal. I onda je netko oštetio potpuno novu opremu za obični bežični internet u mjestu, kao i kameru za videonadzor ispred dječjega vrtića! U Općini su objasnili da su smatrali neprimjerenim hvaliti se implementiranom opremom koja omogućava besplatni pristup internetu na frekventnim javnim površinama, odnosno vani, dok građani trebaju ostati kod kuće kako bi sačuvali zdravlje...
(Ne)restriktivne mjere
Ipak, ono što nas, nakon zdravlja, najviše brine je kriza koju nužno donosi ovakvo, potpuno zamrznuto, svjetsko gospodarstvo. Korona je u manje od mjesec dana zaustavila sve. Ljudi su prestali planirati, putovati, zarađivati. Cijele države su okrenute naglavačke, ljudi umiru u tisućama. Zauvijek će se promijeniti način rada, poslovanja, obrazovanja i kretanja. Teško je predvidjeti točan način i brzinu kojom će se to odvijati jer je trenutna pandemija neusporediva s bilo kojom drugom situacijom. Baš kao i ispravan način prevladavanja ovakve situacije. U Republici Hrvatskoj provode se stroge mjere, dok neke države imaju potpuno drukčiji pristup. I tu se nazrela nejakosti razdijeljenost Europske unije u provođenju jedinstvenih, jednoobraznih mjera. Jer sigurnost pojedine zemlje ovisi o sigurnosti zemalja u njezinu okruženju. Upravo u ovoj situaciji nužno je djelovati globalno. Ova je pandemija još jednom ukazala i na značaj javnoga zdravstva, čitavoga socijalnoga sustava. Vrijednosti koje treba itekako sačuvati i unaprijediti. Za razliku od onih u zemljama privatnoga zdravstva, koje je dostupno samo pojedincima, što se u slučaju ovakve pandemije pokazalo kao izrazito neučinkovito i pogubno.
Posebno zabrinjava činjenica da je Hrvatska u pandemiju uletjela kao najzaduženija tranzicijska zemlja, s razinom duga od približno 73 %, što je smješta na visoko deveto mjesto po zaduženosti država unutar EU-a. A zbog velikoga značaja turizma Hrvatska je među članicama EU-a s najvećim pretpostavljenim padom od 9 % BDP-a, rame uz rame s Grčkom i Italijom.
Tako neki izvori navode da će, u najpovoljnijem scenariju, hrvatski javni dug dogurati do 90 % BDP-a, i to u slučaju da kriza završi za tri mjeseca! Dakle, morat ćemo se čim prije konsolidirati i nastaviti živjeti i raditi s koronom jer ova pandemija neće završiti tako skoro. Valjda ćemo konačno shvatiti da se nikad ne stavlja sve na samo jednu kartu, pa makar se ona zvala turizam, kao i to da domaći proizvođači nisu tek pozeri u poljoprivrednoj emisiji, već važan stup samoodrživosti.
A da život za vrijeme pandemije može biti i vrlo živopisan potvrđuje nedavni slučaj kada je zaposlenik Posebnoga predstavništva EU-a zaražen koronavirusom pobjegao iz Klinike za plućne bolesti u Sarajevu, koja je pretvorena u centar za izolaciju. Policija ga je nakon nekoliko sati pronašla i morala pozvati posebno opremljeni tim hitne pomoći sa zaštitnim odijelima kako bi ga vratili natrag u bolnicu. Kada se vozilo hitne pomoći zaustavilo na semaforu, iskočio je i ponovno pokušao pobjeći. Tu je ponovno na red došla policija, pa je konačno vraćen u kliniku iz koje je pobjegao.
Svi mi koji iz svoje kože teško možemo pobjeći ovih dana, osim disciplini samovanja, posvetili smo ponešto vremena i humoru. Tako su se neki potrudili i pronašli pozitivno u ovoj situaciji, pa su nabrojili koristi koje nam je donijela pandemija. Evo nekih: djeca su u školama konačno dobila toaletni papir i sapun, krenula je reforma školstva (online nastava), higijena doživljava svoju renesansu (peru se ruke), nekim granama gospodarstva krenulo (tvornice toaletnoga papira), ljudi provode više vremena s obitelji, iako manje idemo u crkve – češće se molimo, konačno je zaustavljen nekontrolirani uvoz hrane, manje novca trošimo u birtijama, konačno se čuje glas znanosti i struke, a ne politike, ljudi će ponovno obrađivati vrtove (poticanje poljoprivredne proizvodnje)...
I eto, konačno imate vremena za istraživanje po internetu, pa možete naučiti npr. da poznati Petit-Beurre keks potječe iz Nantesa, a za oblik mu je, kao inspiracija, poslužio nadstolnjak na kojem je njegovu tvorcu baka posluživala doručak. Neki kažu i da je oblik keksa bio pomno isplaniran: njegova četiri kuta označavaju četiri godišnja doba, 52 urezana zuba 52 tjedna u godini, a 24 male rupice 24 sata u danu...
Sada je, nesumnjivo, svima jasno zašto stara, navodno kineska, kletva kaže: Dabogda živjeli u zanimljiva vremena!
