Kolumnist: Snježana Šušnjara - Pogled u dušu
Objavljeno: 06. 04. 2018. 15:57
Izvor: Google
Koliko ste puta gledali neki zanimljiv program ili film na televiziji i bili iznervirani količinom reklama i prekida koji su vas prisiljavali da ih pratite dok čekate nastavak sadržaja koji vas zanima?

Iritantan glas spikera umjesto da privuče slušatelja, često odbija neprirodnom artikulacijom i usiljenošću. Ponekad je doista teško razlučiti što se reklamira, u koju svrhu, a kad se to još ponovi bezbroj puta onda si obećate potražiti film ili seriju, koju ste baš pratili, na DVD-u i u miru pogledati ono što vas zanima. Sad kad su započela i prozivanja mobitelom i nuđenje raznih proizvoda i na ovaj način, čovjek se osjeti ranjivim i izloženim. Pitate se tko će vas zaštiti od ove pošasti!

Djeca današnjice su posebice pod pritiskom različitih utjecaja dok gledaju televiziju. Reklame su posebna stavka kojoj su upravo djeca ciljana skupina. Stoga autori reklama čine sve da reklame budu zabavne, šarene, bučne i vesele kako bi skrenule njihovu pažnju. Djeca manjega uzrasta ne razumiju stvarni sadržaj ponuđenoga, nego gledaju šarene sličice koje ih mame i žele ih imati za sebe. Zato su na proizvodima koji se reklamiraju sve češće prisutne slike likova iz crtanih filmova. Da stvar bude gora, proizvođači idu i dalje te likove poznate djeci iz svijeta mašte i bajki stavljaju i na kućanske potrepštine i preparate, a sve kako bi djeca utjecala na roditelje da kupe baš taj proizvod.

Roditelji su svjesni da djeca ne razumiju reklame ali ih svejedno izlažu njima ne gaseći televizor u vrijeme kada je obitelj za ručkom ili se odmara, dopuštajući tako nekontrolirani utjecaj televizije na djecu. Marketinške tvrtke dobro znaju da najmlađi potrošači nemaju kritičkoga odnosa prema onomu što žele kupiti i da su podložni promidžbenim porukama. Također, privlačne igračke i šarene kutije s raznoraznim proizvodima u marketima su postavljene baš na dohvat dječjih ruku. Tržište namijenjeno djeci sve se više širi, a uz uobičajene igračke i slatkiše prodaju se čak i parfemi za njih, i proizvodi koji nemaju nikakve veze s potrebama najmlađih. Tako se reklamiraju instant juhe s tjesteninom u obliku slova, paste za zube na čijim su omotima junaci iz crtića itd.

Manipulacija roditeljima

Dakle, kupuje se nešto što na ambalaži ima lik koji djeca rado oponašaju, vole gledati ili se njime igrati. Kvaliteta i primjena proizvoda pri tom se ne dovodi u pitanje nego samo izvanjsko pakiranje. Trogodišnjaci već prepoznaju brendove i proizvode na policama, a do osme godine djeca samostalno donose većinu odluka o kupovini, bilo da troše vlastiti džeparac ili utječu na potrošnju svojih roditelja. Ipak, za tržište je najznačajnija njihova naviknutost na kupovanje, kao i buduća potrošnja jer navike stečene u djetinjstvu ostaju za cijeli život pa je stoga utjecaj na djecu putem reklame, u dugoročnom smislu, izuzetno koristan i profitabilan.

Čak 84 posto djece prati reklame na televiziji, a 58 posto obraća pažnju na velike plakate. Tu je i internet, koji sasvim sigurno utječe na potrošačku groznicu najmlađih. U zemljama u kojima je zabranjeno reklamirati oglašavanje brze hrane, slatkiša i drugih, za djecu štetnih proizvoda, oglašivači su se preusmjerili na internet koji se opet pokazao itekako plodnim tlom.

Još dok su sasvim mala, djeca započnu od roditelja tražiti određene robne marke, a više od polovice ih želi odjeću sličnu onoj koju nose njihovi idoli s TV-a iz raznih dječjih emisija ili oni koje prate putem Facebooka. Ovo samo otkriva da djeca u obitelji puno više vremena provode pred malim ekranima i da roditelji nude nadomjestke za svoju odsutnost pa su spremni na kompromise na koje ih reklame prisiljavaju. Marketing mašinerija vrlo dobro prati trendove u obitelji i svjesna je grižnje savjesti roditelja koji teško rade i ne bave se djecom koliko bi trebali. Tako ova reklamna industrija iskorištava djecu, istodobno manipulirajući i roditeljima.

Često djeca utječu na to koju hranu kupiti, koje slastice izabrati, koju marku grickalica, jogurta, namaza i pića, iako ne znaju ništa o tim proizvodima, osim omota iz kojega ih pozdravlja neki veseli lik. Dovoljno je spomenuti da više od 70 posto djece ima mobitel te mogu dodatno pratiti zbivanja u svijetu reklama, koje čekaju u zasjedi ma što djeca pretraživala ili pratila. Svako malo iskoči neka ponuda koja rijetko može proći nezapažena. Odrasli se jedva nose s tim „kolačićima” (engl. cookies) kako im se tepa na mrežama a maleni se jedva snalaze.

Razotkrivanje „šarene laže”

Djeca su tako stalno pod utjecajima raznih promidžbenih poruka, i to većinom za proizvode koji njima ne trebaju ili im čak i štete. Ali ako je pakiranje tih proizvoda vješto zamaskirano u neku dječju priču i pri tom umotano u papir boje haljine koju nosi Elsa, glavni junak crtića Frozen... E, tu nema pregovora. To se jednostavno mora imati. Roditelji često svjesno naručuju nekvalitetne odjevne predmete putem interneta samo zato što takvu odjeću nosi kraljevna iz priče o kojoj njihova princeza mašta. I tako pridonose neukusu i izlažu se nepotrebnim troškovima.

Iako u većini zemalja u regiji postoji Zakon o zaštiti potrošača koji bi trebao djecu štititi od sve većega utjecaja promidžbenih poruka, problem je u tome što se taj zakon ne poštuje. Ako se i primijeni, prekršitelje se vrlo rijetko sankcionira. Tako se nastavlja fokusiranje oglašivača na djecu i to postaje nemilosrdna igra. Zaraznim sloganima i pjevljivim tekstovima u djeci jednostavno potiču nagon kupnje. S druge strane, likovi djece u reklamama iskorištavaju se da bi odrasli podlegli izazovu zbog sentimentalnosti. Tako pelene i dječju hranu reklamiraju sasvim mala djeca koja najbolje znaju što njima treba.

Istraživanja ukazuju i na činjenicu da reklame utječu i na zdravlje djece. Oko 30 posto prehrambenih proizvoda koji se redovito pojavljuju u reklamama problematično je za djecu. Djeca koja dosta vremena provode pred TV ekranima podložna su debljanju jer se ne bave tjelesnim aktivnostima i ne kreću se dovoljno.

U jednom istraživanju provedenom u Hrvatskoj djeca predškolskoga uzrasta su potvrdila da dosađuju roditeljima svojim željama da im kupe nešto što su vidjela na televiziji, podsjećajući ih stalno na obećanje sve dok se njihovi naumi ne ostvare. Naravno da često dođe do razočaranja jer djeca su zamislila da će i ove figurice i likovi oživjeti kao i oni u crtanim filmovima. Stoga njihova pažnja brzo splasne i „reklamni materijal” često ostane u nekom zakutku. U ovakvim je situacijama uloga odraslih presudna. Od njih se očekuje da djeci pojasne razliku između stvarnosti i mašte i da njihovu pažnju usmjere na korisnije stvari. Da bi se to ostvarilo, potrebno je više vremena provoditi s djecom. Bilo bi dobro osmisliti neke proizvode i zajedno s njima raditi propagandni materijal tako da djeca shvate što je zapravo reklama. Time bi se kroz zajednički rad razvijala pozitivna interakcija između djece i roditelja, a otkrivali bi se i skriveni talenti djece kroz oslikavanje, pjevanje, igranje, glumu. Djeca bi tako razotkrila „šarenu lažu” i skupa s roditeljima stvarala jedan novi svijet igre i mašte.

Izvor:
Svjetlo riječi