Kolumnist: Snježana Šušnjara - Pogled u dušu
Objavljeno: 02. 11. 2022. 08:47
„U današnje je vrijeme zagovor Gospe od Europe posebno potreban za duhovnu obnovu Europe kako bi se njezino kršćansko nasljeđe moglo i dalje pravilno cijeniti i u ovom trećem tisućljeću”

Koja je svrha Europske unije danas? To pitanje mi se stalno nameće, pogotovo nakon pročitanoga teksta stranog autora u kojemu izražava čuđenje o ponašanju zemalja bivše Jugoslavije, koje su se jedva izvukle uz teške žrtve i bolna sjećanja, iz jedne unije, a tako rado uskaču u drugu. I pri tom pristaju na silne birokratske procese, polako gubeći svoj identitet da bi dobile neki potpuno strani koji potire ranije vrijednosti, vjerovanja i načine življenja. I sve u svrhu ekonomskoga i materijalnoga probitka koji se opet ne javlja u svim zemljama članicama podjednako. Govori se o ljudskim pravima koja se tumače različito ovisno o kojoj zemlji je riječ. Koji su poticaji za stvaranje unije u prošlosti bili i koji su korijeni na kojima ona počiva poznato je, ali se danas ne smije spomenuti u Ustavu Europe, te tako kršćanstvo od temeljnoga kamena postade kamen spoticanja. Ostaje pitanje na čemu se Europa nastoji izgraditi danas, koje ideje slijedi ako odbacuje vlastitu prošlost i zaboravlja koje su vrijednosti zastupali njezini osnivači? Nijekati duhovne temelje nastale iz kršćanstva ne predstavlja dobru putanju kretanja niti dobar primjer narodima za koje se 'zauzima'.

Egocentrična Europa

Čini se da Europa sve više postaje stranac u vlastitom tijelu koje se nastoji hraniti nekim nekršćanskim i protukršćanskim idealima koji ju odvode u duhovnu prazninu. „Europa mora mnogo izravnije postati utočištem naših zajedničkih vrijednosti, izraslih iz najboljih duhovnih tradicija i stečenih povijesnih iskustava njezinih naroda”, ističe Vaclav Havel. U uniji su jedni odgovorni a drugi nisu, jedne se kažnjava druge nagrađuje a sve u cilju promicanja ideja stranih tradiciji većine zemalja. Uporno isticanje individualizma i ideologije ljudskih prava pojedinca na uštrb prava drugoga i drukčijega, a sve začinjeno stalnim promicanjem konzumerizma i razvijanjem potrošačkoga društva u potrazi za boljitkom koji nikako da stigne i ispuni prazna srca. Duhovnost se pri tom zanemaruje i odbacuje jer upozorava i opominje. Vaclav Havel primjećuje: „To je prilično egocentrična Europa, unatoč lijepih riječi koje od nje povremeno čujemo, Europa kojoj je košulja trenutnih gospodarskih interesa ipak bliža od kaputa nekakvog globalnog filozofiranja.” Havel ističe da zadaća Europe nije i ne bi smjela biti njezina vladavina svijetom, nasilno širenje predodžbe blagostanja i dobrobiti ili nametanja svijetu vlastite kulture s ciljem poučavanja svijeta. Jedino što može biti njezina smislena zadaća jest „da uskrisi i u svoj život uključi vlastite najbolje duhovne tradicije i time tvarno sudjeluje u stvaranju novoga načina svjetskog suživota. Najviše ćemo učiniti za svijet budemo li naprosto činili tako kako nam nalaže naša savjest”... Je li to slika današnje Europe?

Neki drukčiji snovi

Danas svjedočimo promjenama koje nisu u skladu s onim što se u početku stvaranja ove zajednice dogovaralo i o čemu se snivalo. Ako su njezini osnivači trenutno u procesu proglašenja blaženima znači da su duboko vjerovali da bez Božje pomoći nema napretka i da samo zajedno i u svrhu dobrih nakana mogu postići kvalitetno i čovjeku korisno ujedinjenje koje ga neće udaljiti od vjere, baš naprotiv. „No, uzeti ponizno i nerazmetljivo na svoja leđa križ ovoga svijeta i slijediti tako primjer onoga u koga nakon dvije tisuće godina vjeruje i u čije je ime načinila i toliko loših djela, Europa će moći, vjerojatno, tek tada kad se na trenutak zaustavi i zamisli nad samom sobom, kad najboljim sadržajem ispuni pojam sumraka kojemu, kažu, zahvaljuje svoje ime”, upozorava Havel i dodaje: „Ponovno oživljavanje tih tradicionalnih kršćanskih vrijednosti za ovo je demoralizirano društvo od velike važnosti.

Ideja ujedinjenja

Demokratska zapadna Europa započela se ujedinjavati nakon Drugoga svjetskog rata. Havel ističe da u to vrijeme nije bilo potrebe isticati vrijednosti koje je trebalo braniti kao i njihovu moralnu opravdanost. One su se podrazumijevale. Ideja ujedinjenja u tom poratnom razdoblju imala je za cilj sigurnost, slobodu i mir za sve njezine stanovnike. Međutim, danas kad se ljuljaju temelji tada postavljenih moralnih i duhovnih procesa, razlozi ovoga ujedinjenja se gube u ispunjavanju različitih interesa koji zamagljuju ciljeve ujedinjene Europe. „U sam osvit velikih ratova duh Europe često je u znak protesta znao odbaciti ideju domovine, religije, moralnih pravila, socijalnih razina i autoriteta, muškoga društvenog reda. Ta duhovnost najavljivala je veliku krizu svih vrijednosti”, ističe Slobodan P. Novak u svom tekstu pod nazivom Civilizacijski korijeni i baština. On upozorava da „Europa i njezin duhovni prostor nije kontinent završenih domova. Nema takvih domova u Europi. Europa je svakodnevni referendum i nacija i država i pojedinaca”.

Političari koji su promišljali ideju ujedinjene Europe, Nijemac Konrad Adenauer, Talijan Alcide de Gasper, Francuz Robert Schuman, odrastali su u kršćansko-demokratskoj tradiciji iz koje su crpili snagu svoga političkog djelovanja. Zamisao je bila stvoriti demokratsku i antikomunističku zajednicu na temelju katoličkih socijalnih principa. Alcide de Gasper i Robert Schuman su u postupku proglašenja blaženima i to dovoljno govori o njihovu viđenju ove zajednice i njezinih postulata. O kršćanskim korijenima svjedoče i određeni datumi vezani za Europu i njezinu okrenutost Blaženoj Djevici Mariji. Pa i sam simbol EU-a, kojemu se prvotni korijeni nastoje zanijekati, stoji ponosno i upućuje na dvanaesto poglavlje Otkrivenja: „I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.” Kip Gospe od Europe na Gibraltaru okrunjen od pape Ivana Pavla II., koji je zlatnom ružom obdario papa Benedikt XVI., 2009. godine povodom obilježavanja sedam stoljeća postojanja ovoga svetišta, također svjedoči duh europske tradicije i dio je Europske marijanske mreže nastale 2003. godine. Tom prigodom je papa Benedikt XVI. istaknuo: „Gospa od Europe promatrala je napore bezbrojnih muškaraca i žena koji su krenuli na opasna putovanja kako bi ljudima iz dalekih zemalja proširili vijesti o kraljevstvu Božjem. U današnje je vrijeme njezin zagovor posebno potreban za duhovnu obnovu Europe kako bi se njezino kršćansko nasljeđe moglo i dalje pravilno cijeniti i u ovom trećem tisućljeću.”

Kako se demokracija tumači danas a kako je razumijevana u vrijeme promišljanja o ideji ujedinjenja Europe kazuje sam Robert Schuman u svom djelu Za Europu. „Demokracija svoje postojanje duguje kršćanstvu. Rođena je onoga dana kada je čovjek pozvan da u vremenu svojega života ostvari dostojanstvo svojega bića, u individualnoj slobodi, u poštovanju prava svakoga i ostvarenjem bratske ljubavi prema svima. Nikada prije Isusa Krista nisu bile formulirane takve ideje. Demokracija je tako vezana uz kršćanstvo, doktrinarno i kronološki. Ona se oblikovala s njim, u etapama, u dugim opipavanjima, katkad uz cijenu pogrešaka i ponovnih padova u barbarstvo.” Istražujući europske korijene povjesničar Jacques Le Goff, u svom eseju Stara i naša Europa prikazuje jedinstvo europske zajednice ističući bogatstvo različitosti, intelektualnu kreativnost, ali i nejednakost, nepravdu i nedorečenost ovih kretanja.

„Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima” (1 Tim 6,10).

Izvor:
Svjetlo riječi