Kolumnist: Boris Havel - Eurocentrično
Objavljeno: 06. 05. 2022. 08:36
Početkom prosinca 2021. UN je izglasao rezoluciju prema kojoj se Jeruzalem de facto prepoznaje isključivo kao islamsko sveto mjesto, el-haram eš-šerif, dok se jeruzalemska važnost za židove, a time i za kršćane, briše. Tom se rezolucijom naziv „Hramska gora” praktično miče iz uporabe

Da visoka diplomacija kadgod djeluje bizarno neusklađeno sa zdravim razumom Hrvatima je, ako ne otprije, poznato otkako je Valentin Inzko redefinirao matematiku. Slično redefiniranje, ali ne matematike nego povijesti, nedavno su poduzeli i izaslanici većine država u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda.

Početkom prosinca 2021. UN je izglasao rezoluciju prema kojoj se Jeruzalem de facto prepoznaje isključivo kao islamsko sveto mjesto, el-haram eš-šerif, dok se jeruzalemska važnost za židove, a time i za kršćane, briše. Tom se rezolucijom naziv „Hramska gora” praktično miče iz uporabe. Iza te rezolucije poglavito stoji Palestinska uprava koja na sve načine pokušava svratiti pozornost na sebe, što u ovo vrijeme nije lako. Teško je nadmetati se za naslovnice svjetskih medija s novim varijantama korone, apokaliptičnim klimatizmom, promicanjem novoizmišljenih rodnih identiteta i pripremama za Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru. Usto je potpisivanjem Abrahamskoga sporazuma palestinsko pitanje veoma izgubilo na važnosti. Izrael, naime, i niz arapskih država dogovaraju suradnju ne pitajući Palestince za mišljenje. To je dobro za mir na Bliskom istoku, ali je loše za palestinsku kleptokratsku vlast koja desetljećima raskošno živi od podjarivanja sukobâ. Razumljivo je i da čitav niz islamskih, islamističkih, socijalističkih i autokratskih režima – koji kad se skupe u zbor drže većinu u UN-u – glasuje protiv židovske, a time i kršćanske povezanosti s Jeruzalemom. Među njima su Iran, Afganistan, Turska, Burundi, Kuba, Sudan, Sirija, Somalija, Saudijska Arabija, Venezuela, Vijetnam, Zambija i Jemen. Manje je jasno zašto je u prilog tomu glasovalo i službeno Sarajevo. Ili nije, uzme li se u obzir kako je SDA na dobrom putu da „Europski Jeruzalem” prometne u europski Kandahar. Bosanskohercegovačke se Hrvate ništa nije pitalo, a i neće prije izmjene izbornoga zakona.

Krivotvorenje jeruzalemske povijesti

Rezolucija o Jeruzalemu dio je šire UN-ove kampanje blaćenja Izraela. Tijekom ovoga 76. zasjedanja Opće skupštine zacrtano je izglasavanje 14 rezolucija o kršenjima ljudskih prava u Izraelu, a o čitavu ostalom svijetu, koji uključuje Kinu (koja se sumnjiči za genocid nad muslimanskim Ujgurima i drugim manjinama) te Sjevernu Koreju, Iran, Siriju, Jemen i Venezuelu, tek 5. Premda broj država koje podržavaju palestinsko krivotvorenje jeruzalemske povijesti opada (2017. rezoluciju je podržala 151 država, a samo 6 je bilo protiv, dok je 2021. za glasovalo 129, protiv 11 a čak 31 zemlja bila je suzdržana) radi se o fenomenu koji će potrajati i koji valja pratiti.

Nama je osobito zanimljivo zašto su se diplomatskom zboru koji ovim glasovanjem pokušava izbrisati najvažniji dio jeruzalemske povijesti priključile brojne države članice EU-a kao što su Švedska, Finska, Italija, Belgija, Francuska, Irska i Grčka, ali i Rusija, Srbija i Crna Gora. Hrvatska je bila suzdržana.

Palestinsko poricanje židovske, a time i kršćanske povezanosti s Jeruzalemom, razmjerno je nov fenomen. Prije samo nekoliko desetljeća bilo je općepoznato i općeprihvaćeno da je Jeruzalem svima svet jer je ondje, na Hramskoj gori, stajao židovski Hram. U traktatu Kratki vodič za el-haram eš-šerif koji je 1924. objavilo Vrhovno muslimansko vijeće u Jeruzalemu, piše kako je na prostoru el-harama „nedvojbeno” nekoć stajao Salomonov hram. Čelnik Vrhovnoga muslimanskoga vijeća u to je vrijeme bio veliki jeruzalemski muftija Hadži-Emin el-Huseini, glasovit po suradnji s Heinrichom Himmlerom tijekom Drugoga svjetskog rata. Hadži-Emin je ratne godine uglavnom proveo u Berlinu, uz izlete poput onoga 1943. kad je u Sarajevu osnovao SS diviziju Handžar. Čelnici PLO-a, koju je predvodio Hadži-Eminov rođak Jaser Arafat, prvi su prije dvadesetak godina stavili pod upit točnost bjelodane povijesne činjenice da je u Jeruzalemu nekoć postojao Hram i da je Jeruzalem najsvetiji židovski grad. U Starom se zavjetu Jeruzalem spominje više od 600 puta, a u Novom zavjetu oko 150 puta. U Kur’anu se Jeruzalem ne spominje ni jednom. To dakako ne znači da ne postoje bogate islamske tradicije vezane za Jeruzalem. Postoje i valja ih upoznati i prepoznati. Isto vrijedi za činjenicu da je Jeruzalem za muslimane uopće postao zanimljiv isključivo kao židovsko i kršćansko sveto mjesto. Muslimansko svetište Kupola nad stijenom (kubat as-sahra) podignuto je 692. na mjestu gdje je do 70. poslije Krista stajao židovski Hram, upravo zato što je tu nekoć stajao Hram.

Temelj europske i zapadne civilizacije

Politička prepucavanja islamskoga i „nesvrstanoga” svijeta s Državom Izrael prelamaju se, dakle, oko pitanja identiteta Jeruzalema. Dio toga svijeta nedavno je dodatno razjario bivši američki predsjednik Trump koji je na temelju zakona što ga je Kongres izglasao 1995. američko veleposlanstvo izmjestio u Jeruzalem i tako ga u cijelosti priznao kao glavni grad Države Izrael. Sva ta previranja, netko će reći, s Hrvatima i katolicima, nemaju veze. Na Bliskom istoku svašta se zbiva, ima puno nasilja i nepravde, a nama je dosta naših muka. Malo tko kod nas zna tko se tamo sukobljava, s kime i zašto. Čak i ako prihvatimo pretpostavku da nas se bliskoistočne svađe ne tiču (s čime se ne slažem jer nam nije svejedno tko sve odande dolazi i prolazi kroz zemlje na kojima žive Hrvati), pitanje Jeruzalema je nešto drugo. Zadiranjem u identitet Jeruzalema zadire se ne samo u identitet židovskoga naroda i izraelske države (koji su kao i svatko drugi dostojni zaštite) nego i u kršćanski identitet koji je temelj hrvatske, europske i zapadne civilizacije. U židovskom Jeruzalemu, u židovskom Hramu, naučavao je najpoznatiji židovski učitelj sveukupne povijesti, Isus iz Nazareta. U židovskom je Jeruzalemu osuđen, razapet i umro. U židovskom je Jeruzalemu treći dan uskrsnuo. U židovskom je Jeruzalemu rođena Crkva i iz Jeruzalema se poruka evanđelja počela širiti na sve strane svijeta. Sve se to zbilo više od pola tisućljeća prije nego što se pojavio naziv el-haram eš-šerif koji UN-ov zbor bjelosvjetskih diktatura i bezličnih europskih diplomata želi nametnuti kao jedini prihvatljiv za jeruzalemsku Hramsku goru.

Zauzeti se za povijesni identitet Jeruzalema čin je zauzimanja za očuvanje kršćanskoga identiteta. A on je na udaru sa svih strana, poglavito u njegovu civilizacijskom i zdravorazumskom dijelu. Mlade se ljude zastrašuje pandemizmom i uplakanom Gretom Thunberg, tiranizira ih se relativizmom, uvjerava ih se kako je spol promjenjiva kategorija, kako je riječ Božić problematična, kako rađanje djece ugrožava okoliš, kako je klimatski aktivizam bolji od obrazovanja a društvene mreže od knjiga. U sve to može se uvjeriti samo naraštaj koji je neuk, malodušan, zbunjen i nezainteresiran za šira društvena pitanja; naraštaj čiji se identitet više temelji na broju prikupljenih lajkova nego na tradiciji, vjeri i podrijetlu. Zauzeti se za povijesni identitet Jeruzalema znači i oduprijeti se političkom kreiranju svijeta odvojena od objektivne stvarnosti. Ako je moguće izglasati da je jedan Jeruzalem isključivo islamsko sveto mjesto, onda se sutra može izglasati da je Kraljeva Sutjeska bila sjedište kalifata, da je Ljubuški glavni grad Burkine Faso, a da se u Međugorju narod okuplja kako bi njegovao tradiciju Woodstocka.

I da je 5 zaista trećina od 17.

Izvor:
Svjetlo riječi