Kolumnist: Elvira Koić - Skupljajući zalaske sunca
Objavljeno: 21. 11. 2022. 11:52
Stigma, povezana sa socijalnom izoliranošću i osjećajem odbačenosti, potiče stvaranje ovisnosti o drogama i alkoholu, pretjerano hospitaliziranje, ekonomsko propadanje do beskućništva

Stigmu (riječ iz grčkog, a znači ubod, žig, znamenje, u prenesenom značenju ljagu, sramotu, ruglo) uglavnom uzrokuje kombinacija neznanja i straha, što postaje podloga stvaranju ukorijenjenih mitova i predrasuda. To dovodi do emocionalne i socijalne izoliranosti psihičkih bolesnika, diskriminacije i produbljenja njihovih patnji, što može biti pogubno. Najviše je istraživanja stajališta javnosti prema bolesnima od šizofrenije, koja je i danas jedno od rijetkih područja u medicini s kojim se povezuje osjećaj nelagode, straha, predrasuda i izbjegavajućeg ponašanja. Međutim, u poratnim se godinama pojavila brojna populacija oboljelih od poslijetraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), vezanog uz traumatiziranje tijekom rata. To je dovelo do različitih doživljavanja kako bolesti, tako i oboljelih. Situacija je komplicirana od početka. Ponajprije, predrasude o duševnoj bolesti u početku su dovele čak i do negiranja postojanja poremećaja. Negirali su je i bolesnici i ostali građani. Međutim, kako se broj liječenih osoba povećavao, mijenjao se i njihov status, djelomično privilegiran materijalnim povlasticama. Postupno se sve više osoba usuđivalo pristupiti liječenju. Neki od njih su i agravirali svoje stanje. No kako je u svakom zlu i neko dobro, tako su mnogi krinku mogućih beneficija iskoristili za uključivanje u proces liječenja i odustajanje od disimulacije.

S obzirom da su oboljeli, kao i članovi njihovih obitelji, u dvostrukoj ulozi – tj. pod utjecajem osobnih predrasuda prema duševnoj bolesti, uz istodobno doživljavanje stigmatizacije okolice u kojoj se nalaze jer su duševno bolesni – bilo je važno ispitati njihove stavove.

Bolesne se izbjegava i izolira pa oni uglavnom taje svoju bolest, pokušavaju se prikazati zdravima tj. disimulirati, srame se odlaska psihijatru, ne traže medicinsku pomoć, izbjegavaju ili odbijaju liječenje. To ugrožava njihovo zdravlje, otežava liječenje, povratak i kvalitetu života u zajednici. Diskriminacija zbog bolesti doživljava se na razne načine, npr. osoba se zbog toga što ima dijagnozu psihičke bolesti ili je liječena u psihijatrijskoj ustanovi smatra opasnom, nekompetentnom i nepouzdanom. Česta je predrasuda da je psihička bolest izraz slabog karaktera, tj. da se ne radi o bolesti nego o slabosti, pa se prema oboljelima izražava strah ili prezir, smatra ih se djetinjastima, neodgovornima, manje inteligentnima, riječju: takve osobe same su krive za svoju bolest i mahom nesposobne za pravovaljano donošenje odluka. Veterani su optuživani i za simuliranje bolesti kako bi se domogli mirovine ili drugih privilegija, stalno su provjeravani jesu li doista bili na ratištu i što su doživjeli. Ponekad su se zbog toga čak i sukobljavali na javnim mjestima, što je zatim dovodilo do povlačenja i izbjegavanja bilo kakvih kontakata s drugim ljudima a često i do potpune izolacije. Reakcije okolice najčešće su: izbjegavanje i ismijavanje. Stalan je motiv pravde i nepravde. Oboljeli veterani osjećaju kako su oštećeni i nisu zadovoljni socijalnom i materijalnom gratifikacijom koju su dobili. U krizi su i obitelji, a izazivaju je nerazumijevanja supruga, koje su teško prihvaćale promjene nastale na partneru. Djeca su doživljavala izrugivanje druge djece npr. tvoj je tata luđak. Bolest izaziva strah, strah generira promjene i pogoršanje odnosa, pogoršani odnosi mogu dovesti do većih kriza sve do samoubojstva.

Senzacionalističko pisanje medija podupire pogrešna stajališta i podržava predrasude. Zbog dijagnoze psihičkog poremećaja ili činjenice liječenja u psihijatrijskoj instituciji osoba može imati poteškoće u zapošljavanju i vraćanju na posao. Nakon povratka na posao ona zbog psihičke bolesti može dobiti niže hijerarhijsko mjesto. Negativni i diskriminirajući stavovi društvene zajednice prema psihijatrijskim bolesnicima stvaraju značajne poteškoće u liječenju, produljuju tijek njihove bolesti te usporavaju procese rehabilitacije i resocijalizacije. Stvara se začarani krug otuđenja i diskriminacije, što sve smanjuje izglede za oporavak oboljeloga. Stigma, povezana sa socijalnom izoliranošću i osjećajem odbačenosti, potiče stvaranje ovisnosti o drogama i alkoholu, pretjerano hospitaliziranje, ekonomsko propadanje do beskućništva.

Bez predrasuda prema humanijem društvu

Rezultati istraživanja vezanih za PTSP ukazuju na visok stupanj stigmatizacije, negativan stav prema oboljelima od PTSP-a kao posljedicu neinformiranosti, straha i društvenih neistina. Temeljno nepovjerenje, podozrivost i nedovoljna informiranost glavni su razlozi visokog stupnja stigmatiziranosti. Predrasude prema psihičkom poremećaju, osobama koje pate od psihičkih poremećaja i psihijatrijskim institucijama raširene su u javnosti, psihijatrijske se institucije i djelatnici smatraju sustavom za represiju, a liječenje nepotrebnim. Diskriminacija zbog psihičkog poremećaja teška je povreda osnovnih ljudskih prava. Uvažavajući današnje mogućnosti liječenja psihičkih poremećaja, suvremena psihijatrijska znanost promovira život, liječenje i rehabilitaciju u zajednici. Borba protiv predrasuda prema psihičkim poremećajima jedan je od najvažnijih ciljeva svake zajednice kao borba za humanije društvo. Psihijatrijske stručne udruge u svijetu provode programe za borbu protiv predrasuda (stigme) prema psihičkim bolesnicima. Programi uključuju prosvjedne akcije (preko medija, skupova, humanitarnih akcija), edukaciju – povećanje znanja i svijesti o psihičkim poremećajima (pisani materijali, predavanja, tribine) i kontakte – što uključuje mogućnost razgovora s pacijentima, poticanje organiziranja pacijenata i suradnje s njima.

Zaštita mentalnog zdravlja prolazi kroz značajne promjene, iz institucionalne u organizaciju po tipu psihijatrije u zajednici. Stoga je važno razvijati programe podrške za pacijente, njihove obitelji i širu javnost da prebrode prijelazni period prema boljem modelu organizacije. Informacija, edukacija, kontakti, pozitivna promocija mentalnog zdravlja i protest protiv diskriminacije, diljem svijeta su prepoznati kao bitni čimbenici u borbi za smanjenje predrasuda prema psihičkim bolesnicima. Dobiveni podaci potvrđuju važnost provedbe programa provođenjem edukacije i informiranja interesnih skupina kao i cjelokupne društvene zajednice, čime bi se smanjila stigma i diskriminacija i promijenio negativan stav javnosti.

Izvor:
Svjetlo riječi