Objavljeno:
05. 08. 2020. 11:30

Nikada ne zaboravite na snagu jednostavnoga osmijeha, ruku koja vam je pomogla, onoga tko vas je ne samo čuo, nego i poslušao, te vam ljubaznu riječ uputio. A to isto i vi uputite drugima.

Tamo gdje je život, postoji nada. Malo je ljudi poznavalo ovu istinu bolje od Ritchija zaslužnoga za spašavanje života stotine potencijalnih skakača s opasne morske litice u Australiji. A kako ih je spasio? Pozvao ih je u svoj dom na čaj i razgovor.

Umro je 2012. godine u 85-oj godini života, a spasio je preko 500 ljudi koji su željeli skočiti s litice i na taj način okončati svoj život. Odlikovan je Medaljom reda Australije, a proglašen je lokalnim herojem Australije za 2011. godinu.

Ipak su najveće zadovoljstvo za Richtija predstavljale božićne čestitke i pisma koja je primio od onih koje je spasio. „Oni koji su ga poznavali znali su da je vrlo jaka i sposobna osoba”, rekla je Ritchijeva kćerka Sue i dodala kako je, vidjevši osobe koje namjeravaju izvršiti samoubojstvo, jednostavno znao kako mora nešto poduzeti.

Više od 50 godina je živio u blizini litica u zaljevu Watsons u istočnom Sydneyu – mjestu koje je lokalno stanovništvo nazvalo Gap.

„Upoznao sam ga prije 40 godina u Wastons Bayu”, govori fra Tony Doherty: „Vozio sam se kući kada sam ugledao grupu mladića na Gapu. Uspio sam se probiti kroz gužvu i zatekao osobu kako razgovara s mladićem koji je prijetio da će skočiti i gledao kako ga postupno potiče da se vrati na sigurni dio litice. Imao je divan, mekan, privlačan glas koji je ohrabrivao ovoga mladića da ne skoči u smrt.”

„Bio je jedinstven čovjek”, prisjetila se i Diana Gaddin, zagovornica prevencije samoubojstava, te nastavila: „On je svjetionik i inspiracija ne samo nama u Australiji, nego i cijelomu svijetu kojemu je potrebna hrabrost i upornost. Stojati na rubu litice i ohrabriti nekoga da ne učini zadnji korak – veliko je to djelo. Bio je nježan i uvjerljiv čovjek koji je mnogima pružio nadu toplim riječima i zagrljajem.”

Usprkos Ritchijevim nastojanjima, neki su ipak napravili taj zadnji korak, ali to ga nije obeshrabrilo da nastavi svoju misiju. Njegov je recept glasio: „Nikada se ne bojte razgovarati sa onima za koje smatrate da su u potrebi. Uvijek se sjetite snage jednostavnoga osmijeha, ruke koja vam je pomogla, onoga tko vas je ne samo čuo, nego i poslušao, te vam ljubaznu riječ uputio. A to isto i vi uputite drugima.”

Formula je, dakle, jednostavna: „Osmijeh. Budite ljubazni i pitajte možete li pomoći na neki način.”

Izvor:
Svjetlo riječi