Objavljeno:
12. 03. 2021. 15:30

Koliko god roditelj ili odgojitelj bio upoznat s virtualnim društvom djeteta i koliko god pokušali razgovorom i arugmentima objasniti da previše vremena troši na virtualno druženje, bez zabrane i postavljanja granica često to neće ići. 

s. Jelena Antolović

Tik Tok je trenutno najpopularnija društvena aplikacija gdje ljudi iz cijeloga svijeta objavljuju kratke videe od 15 do 20 sekundi. Sadržaji su najčešće ples, komični skečevi, sport, životinje... Glavni naglasak ove aplikacije jest na zanimljivim efektima koji se mogu uvrstiti u video i pozadinska glazba koju obično čine popularne pjesme. Instaliranje aplikacije te snimanje i uređivanje sadržaja vrlo je jednostavno tako da se svatko, dijete i odrasli, telefonom i bez posebne informatičke snalažljivosti može uključiti sa svojim videosadržajem.  Ova aplikacija lansirana je 2016. godine iz Kine. Već 2018. godine imala je 500 milijuna korisnika, a trenutno je vodeća društvena mobilna aplikacija. Iako postoje postavke za roditeljski nadzor, nije namijenjena djeci mlađoj od 13 godina, a neke zemlje ne preporučuju da je koriste djeca mlađa od 16 godina.

     Međutim, tko ima djecu od 7, 8, 9 godina (čak i mlađu), vjerojatno je od njih već čuo za ovu aplikaciju kao najzanimljiviju i zna da njegovo dijete svakodnevno provodi nekoliko sati upravo tu. Djeca su i najveći korisnici ove aplikacije. Uz trenutno najpopularniju aplikacija Tik Tok vrijeme nam trenutno guta i, naravno ponajviše djeci i mladima, koju godinu stariji Instagram, YouTube... Nitko ne sumnja da nam vodeće IT kompanije već sada pripremaju nove zanimljivije i izazovnije aplikacije koje će za koju godinu svojom popularnošću nadmašiti ove postojeće.

 

Virtualno društvo

Prije nekoliko dana kaže mi dječak (7 god.) u usputnom razgovoru dok peremo ruke pred ručak: „Teta, moj prijatelj i ja ne pijemo vodu 24 sata.ˮ Upitam ga: „Zašto?ˮ „Jer imamo izazov ne piti voduˮ, odgovara on veselo. „Ne sviđa mi se izazovˮ, kažem, „jer nije zdravo, jer možete pasti u nesvijest, a još ljeto je, vruće je, Bog nam je dao lijepu vodu, jedan od najljepših darova na zemlji.ˮ Nakon nekoliko minuta dotrči mi isti taj dječak i kaže: „Teta, mi ćemo piti vodu.ˮ Velim: „Naravno.ˮ A taj izazov, kako su oni čuli da se zove i da se radi 24 sata, iako djeci od 7 godina nije u potpunosti jasno ni što predstavlja 24 sata, pretpostavljam otkud im dolazi. Zato što pogledam povremeno ono što mi spomenu da gledaju na svojim telefonima. Kako to da mi kažu što gledaju? Jednostavno ih pitam, mogu li s tobom malo gledati to što gledaš i zajedno se smijemo tim nekim forama kojih su puni ti videouradci. Poslije pogledam još sličnoga sadržaja kako bih vidjela što je aktualno na mrežama i s čim se trenutno susreću djeca koju odgajamo. Dovoljno je u mjesec – dva posvetiti nekoliko sati sadržaju koji nam djeca prate da bismo otprilike bili u tijeku. A to moramo. Roditelji pogotovo. Ne kao špijuni ili detektivi niti kao oni koji će držati moralne lekcije kako smo mi drukčije odrastali, bili s društvom, igrali se u prirodi, nego kako bismo razumjeli dijete i znali kako što bolje postupiti u odgoju. Djeca na društvenim mrežama imaju uzore koje bismo i mi trebali upoznati. Jednako kao što roditelji žele i moraju upoznati prijatelje svoje djece kako bi procijenili hoće li to društvo imati loš utjecaj ili barem upozorili na što treba pripaziti, moramo se učiti da i u virtualnom svijetu društvo barem letimično znamo. Na to moramo učiti djecu od početaka njihova korištenja društvenih mreža. Koliko god roditelj ili odgojitelj bio upoznat s virtualnim društvom djeteta i koliko god pokušali razgovorom i arugmentima objasniti da previše vremena troši na virtualno druženje, bez zabrane i postavljanja granica često to neće ići. Čak i vrhunski pedagoški stručnjaci koji imaju malu djecu priznaju kako se teško nose s ovim problemom i da gase internet i uzimaju mobitele iz ruku svojoj djeci ponekad uz vrlo burnu raspravu jer se djeca često nisu u stanju držati dogovora. Ali to ne znači da trebamo odustati i pustiti nek' ide niz vodu kako je krenulo. Djeca trebaju virtualno društvo jer je to njihov svijet u kojem su rođeni i u kojemu im se treba snalaziti i dalje živjeti. Međutim, taj virtualni svijet stvaraju ljudi među kojima mnogi imaju svoje interese. Velike kompanije zarađuju ogromne novce na stotinama tisuća mladih u svijetu koji ulažu svakodnevno puno vremena i energije na videouratke kako bi stekli željenu popularnost i zaradili malo džeparca. Kao i u drugim područjima, filmu ili popularnoj glazbi, samo nekoliko njih u svijetu stječe status superzvijezda dok drugi teže za istim kopirajući ih najvećim dijelom jer zaključuju da je to ono što se trenutno traži. Te superzvijezde društvenih mreža, po godinama generacija ili nešto stariji od svojih pratitelja su oni koje bi i mi odgojitelji, još više roditelji, morali povremeno pratiti kako bismo znali gdje su naša djeca, zašto se na određeni način ponašaju, zašto imaju određeni rječnik, kako bismo bili u tijeku što već znaju iz svijeta odraslih i kako bi im trebalo pojasniti iz našega kuta gledanja, možda samo biti podrška na određenom području, ali da znamo kada i kako uvoditi zabrane kako bismo ih zaštitili. Donedavno se govorilo o zaštiti djece na internetu uglavnom u kontekstu pedofilije, trgovine djecom te vršnjačkoga nasilja. S ovim djeca svakako trebaju biti upoznata i uglavnom već jesu, ali već smo svi svjesni da je to samo mali dio u borbi koju današnji roditelji vode sa strašnim zmajem – društvenim mrežama kojim se služe njihova djeca.

 

Biblija umjesto mreže?

Kako aplikacijama poput Tik Tok-a, Instragrama i slično suprotstavljamo Bibliju? Uzeti djetetu mobitel iz ruke i staviti u ruke Bibliju da čita!? Teško da bi nam to prošlo za rukom i bi li bilo smisleno? Nego, Biblija je dio nas i iz toga kuta reagiramo i postupamo. Kao odrastao katolik koji sudjeluje na nedjeljnoj svetoj misi na kojoj svaki put slušamo nekoliko ulomaka Svetoga pisma pa i tumačenje svećenika ne može se reći da smo neuki u tom pogledu. Kao roditelj moramo se i dodatno izgrađivati u svojoj vjeri kako bismo se znali nositi s ovim izazovnim vremenom. Ne moraliziramo, da smo mi i naše djetinjstvo primjer savršenosti, nego povremeno otvoreno i argumentirano procjenjujemo vrijednosti onoga na što dijete koristi veći dio svoga vremena. I nikada ne smijemo zaboraviti da ako nismo stekli autoritet kod djeteta dok je još predškolske dobi, poslije će tijekom daljnjega odrastanja ostati na vrlo malo utjecaja, a duplo više molitve Bogu da ga/ju sačuva.

 

 

Hvalim ples

jer on oslobađa čovjeka

od tereta stvari,

povezuje pojedince u zajednicu...

...

Ples je preobrazba čovjekova

prostora i vremena

koji je trajno u opasnosti

da se raspadne i postane

sasvim mozak, volja ili osjećaj...

...

Hvalim ples.

O, čovječe, uči plesati

jer anđeli u nebu neće znati

što će s tobom započeti.

Pripisuje se sv. Augustinu

Izvor:
Svjetlo riječi