Objavljeno:
16. 06. 2021. 09:00
Dalibor Ballian

Bjelašnica je planina u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, smještena jugozapadno od Sarajeva. Okružuje je više planina: Igman, Treskavica, Visočica i Ivan-planina. Kao i susjedne planine, Bjelašnica pripada dinarskom planinskom sustavu i izgrađena je od vapnenaca i u nešto manjem obimu od dolomita. Ima više vrhova iznad 2000 metara, među njima je Krvavac s 2062 m, a slijedi ga Velika Vlahinja s 2056 m. Na najvišem vrhu, s 2067 metara nadmorske visine, podignuta je meteorološka postaja 1894. godine koja je ujedno i najviša stalno nastanjena točka u Bosni i Hercegovini. Sam vrh je po tome i dobio ime Opservatorij. Razvojem televizije u Bosni i Hercegovini uz opservatorij je podignut i TV toranj koji je stradao u zadnjem ratu.

Sama planina obiluje kraškim fenomenima, ali i razvijenim ledenjačkim reljefom koji je nastao kada su se ledenjaci s bjelašničkog platoa spuštali k dolinama. Najimpresivniji ledenjački reljef su Kotlovi na sjevernoj strani planine, s velikim vrtačama u kojima se do ljeta zadržava snijeg. U ovom snijegu se tijekom kasnog proljeća mogu naći i snježni crvi.

Snažni vjetrovi i gromovi

Bjelašnički plato omeđen je vrhovima Bjelašnice sa sjevera, Treskavicom sa istoka, Visočicom s juga i planinom Obalj sa zapada. Veoma je interesantan jer je kroz povijest bio stalno nastanjen, a djelomično je to i danas. I pored jako surovih klimatskih prilika koje vladaju u toj zoni, ljudska naselja su opstajala, a osnovno zanimanje im je bilo stočarstvo. Planina živne posebno u ljetnom periodu kada se aktiviraju brojni katuni te stanovništvo počne s obradom veoma plodne zemlje u kraškim poljima. Čak je zabilježeno da je iz Dalmacije dovođena stoka tijekom ljeta na ispašu, o čemu svjedoče brojni stari toponimi malih kraških polja na platou Bjelašnice.

Kako je već navedeno, klima je surova zbog sukobljavanja dvaju klimatskih područja, kontinentalnog i mediteranskog, što rezultira klimatskim specifičnostima na ovoj planini. Zbog toga za ovu planinu važi pravilo da se u jednom danu mogu promijeniti četiri godišnja doba. Srednja godišnja temperatura iznosi samo 0,7 °C zbog izrazito niskih zimskih temperatura. Najviša temperatura dostiže 24 °C, a najniža -41 °C. Količina padalina je jako visoka upravo zbog sukobljavanja različitih zračnih masa. Zimi je snijeg visok do 3 m, a 2015. godine izmjereno je čitavih 4,5 m, što pogoduje razvoju zimskoga turizma. Pored snijega, tu su i snažni vjetrovi i gromovi kao klimatsko obilježje ove veličanstvene bosanske planinske ljepotice, posebice jesensko i zimsko puhanje južnih vjetrova.

Kako je planina kraška, tu su i brojni kraški fenomeni, brojne vrtače, spilje, pećine, strugovi. Od pećina je najpoznatija Megara koja se nalazi sa zapadne strane u neposrednoj blizini Tarčina te je uređena za obilazak. Za Bjelašnicu je interesantno da ima i nekoliko visokoplaninskih jezera koja su se smjestila u brojnim vrtačama. Najpoznatije je jezero Blaca između Hranisave i Krvavca te jezero Elezovići kod istoimenoga sela na južnim padinama Bjelašnice. Tu je i više prirodnih pojila ili lokvi koji do sredine ljeta zadržavaju vodu i služe za napajanje stoke. Sama planina je suha i bez izvora, ali zato padine Bjelašnice obiluju vodom koja se pojavljuje u vidu manjih ili većih izvora i gradi brojne rijeke i potoke. Rijeka Rakitnica razdvaja planine Bjelašnicu i Visočicu sa svojim veličanstvenim kanjonom i odvodi brojne druge potoke koji se ulijevaju u nju do Neretve. Sa zapadne strane je rijeka Bjelašnica koja se ulijeva u Crnu rijeku i gradi Lepenicu. Tu je i Zujevina te brojni drugi potoci, a na krajnjem jugu je rijeka Ljuta koja nakon kratkog toka završava u Neretvi.

Posebna dragocjenost prašuma

S druge strane, zapadni obronci Bjelašnice grade Hranisavu s vrhom od 1964 m, a na kojoj nalazimo najsjevernije nalazište munike u našoj zemlji. Ona gradi prekrasne sastojine koje svojom svijetlom korom odudaraju od drugih vrsta. Pored munike, kao poznatog balkanskog subendema, velik je broj i zeljastih biljaka koje nalazimo u šumama i na pašnjacima i od kojih imamo oko pet endema.

Botanička istraživanja na Bjelašnici bila su brojna, uz obilne podatke o flori. Odmah se mora napomenuti da su osnovne šumske vrste drveća jela, smreka i bukva. Na Bjelašnici nalazimo bukove šume, šume bukve i jele, uz veoma malo smreke. Najočuvanije šume su u sjevernom i zapadnom dijelu, dok su one u južnom i jugoistočnom dijelu prilično devastirali stanovnici  bjelašničkog platoa. Za Bjelašnicu je interesantna pojava temperaturne inverzije te gornju granicu šume gradi bukva jer su na većim nadmorskim visinama zimi više temperature nego na nižim. Također, na Bjelašnici nalazimo šume planinskoga bora ili klekovine koji gradi velike otoke, praktično neprolazne. Najviše ga nalazimo na zapadnim obroncima gdje su najveći kompleksi. Ovdje se trebamo osvrnuti i na tisu, vrlo rijetku u našim šumama, a koja na ovoj planini gradi nekoliko veoma interesantnih populacija, počevši od Mehine luke na zapadu, pa ispod vrhova u šumama bukve, sve do Kotlova na istočnoj strani u neposrednoj blizini skijaških staza.

Posebna dragocjenost Bjelašnice je njena prašuma na lokalitetu Ravne vale gdje se pod raznim vidovima zaštite nalazi oko 45 hektara šume koja je zadržala svoju iskonsku strukturu. U zadnje vrijeme u njoj se provode brojna istraživanja koja će nam omogućiti da bolje upoznamo funkcioniranje šuma i šumskih zajednica.

Posebna pažnja poklanja se lovu. Primjetno je da se stanje divljači popravlja, iako su životni uvjeti na ovoj planini smetnja da se razvijaju i žive različite vrste životinjskoga svijeta. Tako od zaštićene dlakave divljači nalazimo srne i zečeve, dok je nepoznato stanje s divokozama koje su sedamdesetih godina donesene na ovu planinu. Ovdje treba naglasiti da je prisutna i populacija tetrijeba gluhana. Od nezaštićene dlakave divljači nalazimo lisice, kune zlatice, kune bjelice, vjeverice i puhove. Od zvjeradi u ovom području susrećemo vuka i medvjeda.

 

Bjelašnica je dobila svoje ime po bjelini kamena i snjegovima koji se zadržavaju na vrhovima i do kolovoza. Zima na Bjelašnici traje od studenog do svibnja. Snijeg napravi snježne zapuhe visoke i do nekoliko metara i oni predstavljaju poseban izazov za ljubitelje zimskih sportova, no i opasnost za one koji to ne znaju kao i za mjesta gdje nastaju. Zima je posebno doba upravo zbog pejzaža koji pruža planina prekrivena snježnim prekrivačem jer tada bjelašnički plato nalikuje na bijelu pustinju iznad koje se prostire plavo nebo danju ili žuto zvjezdano nebo u vedroj noći.

Za održavanje četrnaestih Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, na Bjelašnici su izgrađeni brojni sportski i turistički objekti, a nakon rata je izgrađeno čitavo apartmansko naselje te je narušen mir i sklad koji je vladao na istočnim padinama Bjelašnice. Ipak, razvoj zimskih sportova je približio ovu planinu mnogima koji je ranije nisu poznavali.

Kulturno nasljeđe Bjelašnice je veoma interesantno jer su se u zabjelašničkim selima zadržali brojni običaji koji su nestali u drugim dijelovima zemlje. Također, tu su brojne ilirske gradine, nekropole stećaka kao i specifična seoska arhitektura svojstvena visoko planinskim područjima.

 


Ulomak je iz knjige Zemlja planina Bosna i Hercegovina prof. Dalibora Balliana koju možete pogledati na linku. Knjigu možete naručiti pozivom na broj telefona 033 726 200; e-mailom na: [email protected] ili posjetite naše knjižare u Vitezu i Livnu. 

Izvor:
Svjetlo riječi