Objavljeno:
22. 06. 2021. 12:15

Ljubav ima svoju cijenu. To vrijedi također i za Božju ljubav. Jahvin izabrani narod Izrael morao se zbog toga odreći drugih bogova i darova koje oni daju. Religije okolnih naroda, za Izrael su trebali biti zabranjena tema. No ipak to nije išlo tako lako. Za ovaj bolni proces odvajanja trebalo je dosta vremena. Zašto se Izrael morao odreći bogatstva naroda? Zašto samo jedan Bog?

Knjiga proroka Hošee ozbiljno se bavi ovim pitanjima. U formi psihodrame Jahve razrađuje temu s podijeljenim ulogama, za što mu je potrebno djelovanje proroka. Prorok Hošea dobio je zadatak od Boga oženiti ženu bludnicu koja će mu izroditi potomstvo (Hoš 1, 2). U ovom braku rodit će se tri potomka koja će preuzeti ulogu tužitelja naroda. Jahve, nadalje, djecu bludničku poziva ovim riječima: „Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam (Hoš 2, 4).” Djeca su, naime, posljedica i vidljivi znak nevjernosti.

Prvi korak koji vodi obraćenju naroda je rana koja je svima vidljiva i ne da se više prikriti: „Da, bludu se odala njihova mati, sramotila se ona koja ih zače.” No, ima li razloga za takvo ponašanje? Majka se opravdava: „Da, rekla je: Trčat ću za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piće moje!” Nevjera Jahvi bila joj je od životne važnosti. Njezini preljubnici opskrbili su je plodovima zemlje kruhom i vodom, vunom i lanom, uljem i pićem.

Slijedeća etapa psihodrame sastoji se u tome da se otkrije zabluda žene nevjernice (naroda). Jedini koji je uistinu davao sve te stvari bio je Jahve. Ženina nevjernost imala je svoj temelj u iskrivljenoj slici o samoj sebi. Jahve na usta proroka kaže: „I ona nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje…” Kako će onda spoznati pravu istinu? Jahve sada koristi novu metodu stajući joj na put: „Stoga ću put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nađe više svojih staza. I trčat će za milosnicima, ali ih stići neće, tražit će ih, ali ih neće pronaći” ( Hoš 2, 8 – 9).

Ovdje susrećemo biblijski motiv s kojim mnogi imaju poteškoće. Božji narod je pogođen nevoljom koju Bog ne šalje zato što mrzi svoj narod, nego zato što ga ljubi. Neodrživ život u nevolji se mora srušiti, kao što se moraju zatvoriti i putevi koji vode u propast. Tako Jahve narodu oduzima one darove koje uzima „zdravo za gotovo”: „Opustošit ću joj čokote i smokve…” I tu nije kraj priče jer se s tim povezana bol niti potiskuje niti negira.

Tek kada su razbijene i srušene Izraelove navezanosti na lažne bogove i njihove darove, kada je opet kao nekad izveden iz bogate zemlje Egipta u pustinju, prazan je i spreman za prihvaćanje pravog Boga i njegovih darova. Na kraju drame, milosrdni Jahve iskazuje svoju posljednju namjeru: „Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu. I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od doline ću akorske učiniti vrata nade.”

Ludger Schwienhorst-Schönberger

Izvor:
Christ in der Gegenwart/Svjetlo riječi