Objavljeno:
21. 10. 2022. 11:00

Iako je dvorište ispred crkve značajan prostor dobrodošlice po majci Crkve, vrata su važan Kristov element, predstavljajući „vrata stada”.

Dolores Petrović, mag. arch.

Vrata se u biblijskim tekstovima predstavljaju kroz različitu simbologiju koja nam pomaže lakše razumjeti ulogu ovog prostora, pa se tako spominju kao:

„Vrata otvorena u znak dobrodošlice.”

„Vrata zatvorena radi zaštite.”

„Vrata kao simbol cijelog grada.”

„Jeruzalemski sveti grad s drevnim vratima koja daju pristup Bogu.”

Kada govorimo o crkvenim vratima, moramo govoriti o čitavoj konstrukciji samog ulaza u crkvu i taj dio ćemo u ovom tekstu nazivati portalom. Ovaj dio crkvenog prostora skreće pozornost na prostorni prijelaz, ima karakteristike i puta i mjesta. Budući da portal obično odvaja sveto područje od prostačkog ili regulirano područje od nereguliranog, on predstavlja pojam i početak. To je mjesto koje posjeduje značajne karakteristike ambivalentnosti, budući da se radi o strukturi smještenoj istodobno u i izvan određenog prostora.

Kroz portal ipak ulazimo u unutrašnjost, odvojenu od javnosti, mirnu i svetu. Portal stoji između vanjske i unutarnje strane; između onoga što pripada svijetu i onoga što je posvećeno Bogu. Kada osoba kroči u ovaj prostor, portal mu kaže: „Ostavite ono što ne pripada unutra; misli, želje, brige, znatiželje, sve što nije posvećeno, izostavite. Učinite se čistima, jer ulazite u svetište.” Ne bismo trebali prolaziti ovim prostorom u žurbi, trebali bismo ga prevladati otvarajući se kako bismo osjetili ono što nam portal govori. Pogled svakog vjernika ovdje se usmjerava ka vrhu i obuhvaća prostranstvo okoliša; prsa se šire i duša također. Prostrano i visoko okruženje crkve nas obuhvaća. Već ovdje, već na ulazu, prostor je rezerviran za Boga. Osjećamo ga u stupovima koji se podižu prema gore, u velikim i robusnim zidovima, u povišenom svodu, osjećamo da je ovo Božja kuća, Božje prebivalište na poseban i unutarnji način.

Kada govorimo konkretno o vratima, moramo znati da ona predstavljaju liturgijski element. Vrata su prag između suvišnog prostora i ograničenog prostora. Ona su liturgijski komad namještaja čija složena simbolika podsjeća na Krista. Iako je dvorište ispred crkve značajan prostor dobrodošlice po majci Crkve, vrata su važan Kristov element, predstavljajući „vrata stada”.

Zapravo, već od rimskih bazilika možemo uočiti da se pristup crkvama ostvaruje kroz različita vrata i to iz nekoliko razloga, uključujući i onaj da, u tim davnim vremenima, odvoji muškarce od žena. Središnja vrata uvijek se razlikuju od ostalih u okviru, u svojim ukrasima, naročito u katedralnoj bazilici. Kapci na ovim vratima uvijek pokazuju čvrstoću, a ne ukras, a krila vrata su s unutarnje strane čvrsto opremljena zasunima, bravama i jakim ključevima dok ih s vanjske strane uopće ne smije biti.

Uvijek je bitno napomenuti da ne smiju postojati ulazna vrata u crkvu blizu bilo kojeg oltara iz jednog jako jednostavnog razloga, a to je da može postojati opasnost od nepoštivanja, zbunjenosti ili poremećaja u slavljenju svetih obreda.

Po već ustaljenom rasporedu, dotaknut ćemo se povijesnih početaka kako bismo dodatno razotkrili istinu ovog elementa. A kako krenuti, nego od samog početka, od antičkog doba i početka kršćanstva.

U tom periodu u predvorju je najčešći atrij, raširen od Konstantinova doba u svim regijama (s izuzetkom Sirije), okružen stubovima i lukovima s različitih strana. Ovdje je uvijek zanimljivo spomenuti vrata crkve Santa Sabina u Rimu, izrađena od drveta čempresa koja se smatraju najstarijim primjerom ranokršćanske drvene skulpture.

U romaničkom razdoblju glavno pročelje crkava, koje je još uvijek zapadno pročelje, jer je suprotna strana, točnije prostor prezbiterija u kojem se nalazi oltar, okrenut prema istoku kao području izlazećeg sunca, točnije prema Isusu Kristu. Dakle ovo glavno pročelje okrenuto je ka zapadu u romaničkom razdoblju poprima veću važnost i portal je često obogaćen ukrasnim reljefima, pristupa mu se sa trijema koji ispred crkve već počinje naglašavati sami ulaz u istu. Vrata ulaznih portala u ovom periodu često su u bronci koja je zaživjela u dvanaestom stoljeću s tehnikom lijevanja, dakle, drvena vrata s jednostavnom izvedbom portala bez raznih ukrasa polako se gube.

Danas, nakon liturgijske reforme i Drugog vatikanskog koncila, nalazimo se u periodu moderne arhitekture u kojoj ovaj element kao i mnoge druge često svodimo na banalnost, u nesvjesnosti njegova značenja koje je zato potrebno iznova spomenuti. Drugi vatikanski koncil naglašava određene referentne točke dajući neke od smjernica kao što je potreba svake župne crkve da ima svoj trijem, ili barem jedno predvorje ispred glavnih vrata. Naglašava se potreba za crkvenim dvorištem proporcionalnim širini i masi ovog objekta. Dakle, koncil skreće potrebu za naglašavanjem ovih mjesta u svrhu vjernikovog zadržavanja na njima, a ne samo pukog prolaska, jer već na ulazu u crkvu, već na ovom portalu mnogi su povratili svoju vjeru!

Izvor:
Vatican News