Objavljeno:
07. 04. 2021. 09:45

Kretanja stanovništva iz jednoga kraja svijeta u drugi poznata su od davnina. To na različite načine traje sve do naših dana. I sami smo neposredni svjedoci izbjegličkoga i migrantskoga vala tijekom zadnjega desetljeća, pretežno s Bliskoga istoka prema Europi.

Piše: Marko Karamatić

Po tom osobito pamtimo 2015. godinu. Tada je Njemačka otvorila granice za stotine tisuća izbjeglica i ekonomskih migranata – nitko s osobnim ispravama, svi s mobitelima, vrlo malo žena i djece – a kancelarka je izrekla čuvenu rečenicu „Mi to možemo” (Wir schaffen das). Mnogi smatraju taj potez nepromišljenim i neodgovornim, a i sama kancelarka je kasnije više puta naglasila da se neće ponoviti 2015. godina.

Kao refleks toga vala, prozvanoga „migrantska kriza”, uslijedio je islamistički „val terora u Europi” 2015/16. godine. Ovdje ćemo napraviti mali panoramski pregled terorističkih atentata.

Više terorističkih napada

U siječnju 2015. u napadu na redakciju satiričnoga časopisa Charlie Hebdo u Parizu ubijeno je 12 osoba: glavni urednik, osam članova redakcije i trojica vodećih karikaturista. U studenom te godine, također u Parizu, islamisti su ubili najmanje 130 osoba, od kojih 89 u koncertnoj dvorani Bataclan. U silvestarskoj/novogodišnjoj noći 2015. u Kölnu migranti su zlostavljali više stotina žena, a policija je danima otezala da obavijesti javnost o činjeničnom stanju s nakanom da to zataška, dakako, po želji vladajućih. Naime, mnoga kaznena djela imigranata, političke elite i medijska kasta nastoje zataškati sve u ime bolesne ideologije političke korektnosti.

U godini 2016. dogodilo se više terorističkih napada. U ožujku su islamisti u Bruxellesu ubili 35 osoba; u Nici u srpnju, na francuski državni praznik, napadač je teretnim vozilom usmrtio najmanje 86 osoba; dva tjedna kasnije u gradiću na sjeveru Francuske islamski teroristi zaklali 84-godišnjega svećenika u vrijeme mise; u Berlinu je jedan napadač u vrijeme božićnoga sajma teretnim vozilom ubio 12 osoba. Napada je bilo, manjih razmjera, i u godinama 2017–2019, ali to zaobilazimo. Spomenut ćemo još 2020. godinu. U listopadu je u Parizu ubijen gimnazijski profesor povijesti: terorist mu je ritualno odrubio glavu. Nedugo potom u Nici napadač je uz povike „Allahu Akbar” (Bog je velik) u crkvi ubio tri osobe, jednoj ženi odrubio glavu! Početkom studenoga u Beču „simpatizer Islamske države” na ulici je ubio četvero ljudi a više njih ranio.

Kao eho terorističkog akta u Beču uslijedila je čudna policijska akcija prema jednoj gruzijskoj obitelji. Riječ je o majci i dvjema maloljetnim kćerima (5 i 12 godina), obje rođene u Austriji. Dvanaestogodišnja Tina pohađala je školu, izvrsno se suživjela sa svojom đačkom sredinom i uopće provodila normalan i uobičajen život. A onda su jedne noći u veljači 2021. po nekom čudnom scenariju Tinu, njezinu majku i sestru „150 policajaca plus specijalci” iz stana odvezli na zrakoplov za Gruziju. Majka, istina, nije imala azilantski status, ali kako to da se ničim nije moglo zaštititi djecu, pogotovo što je starija djevojčica bila izvrsno integrirana!? Njezina nadanja i snovi o budućnosti su razoreni. Je li to zadnja riječ politike koju vodi stranka što se poziva na kršćanske vrijednosti? Tina je postala simbol koji je izazvao bijes i sram, s jedne strane, i bešćutnost birokracije s druge. Austrijski predsjednik Alexander van der Bellen pred kamerama se bespomoćno požalio: „Ja ne mogu i neću vjerovati da mi živimo u zemlji gdje je tako nešto u ovom obliku stvarno potrebno.” Glasnogovornik gimnazije koju je pohađala Tina kaže: „Ako je to što se ovdje dogodilo zakonito, naime, da jedna perfektno integrirana obitelj, čija je domovina Austrija, usred noći se smjesti u zrakoplov i protjera u zemlju s kojom obitelj i nema stvarne poveznice, onda nešto nije u redu sa zakonima.”

S druge strane, pritajeni teroristi ostaju u zemlji koju mrze i čekaju svoju priliku. Devedeset islamskih ekstremista iz Austrije planiralo je pridružiti se „Islamskoj državi”, među kojima je i bečki atentator. Pod nadzorom službi za zaštitu ustavnoga poretka u Njemačkoj je 600 sumnjivih islamista! A jedna bezazlena gruzijska obitelj, kao žrtva ravnodušnoga činovničkog aparata i čudovišne politike, protjerana je kao da se radi o notornim neprijateljima države. Takvih slučajeva ima i drugdje u EU-u. Kancelarkino Wir schaffen das (Mi to možemo) – čini se da vrijedi za stotine terorista koji su pristigli u migracijskom valu, pa tako i u Austriji, članici EU-a, ali ne i za jednu dobro integriranu obitelj nemoćnu pred raljama birokracije i licemjerne politike!

Globalni reset

U svezi s migracijama spomenut ćemo, u širem kontekstu, performans četvero talijanskih europarlamentaraca iz skupine socijalista i socijaldemokrata koji su samoinicijativno ušli u Hrvatsku i prišli hrvatskoj granici gdje nije službeni prijelaz. U tome im je navodno potporu dao i hrvatski SDP. Željeli su, naime, vidjeti kako hrvatska policija postupa prema migrantima koji pokušaju nezakonito ući u Hrvatsku i Europsku uniju. Razumije se, policija takve pokušaje sprečava. To uostalom traži Europska unija jer je to i njezina granica. Policija je tako zaustavila i EU parlamentarce kada su se približili granici prema BiH daleko od službenoga prijelaza. Uputila ih tamo odakle su došli. A potom se razotkrio cijeli igrokaz. Naime, s bosanske strane je jedna talijanska novinarka, u dosluhu s EU parlamentarcima/avanturistima, dovela 11 afganistanskih migranta na hrvatsku granicu. Taj perfidni performans, zahvaljujući policiji, nije uspio, ali je razotkrio sirovo politikantstvo tih dobro plaćenih likova u EU parlamentu. Dok EU traži striktnu zaštitu granica, iz njezine centrale rade na njezinu probijanju! Kakvo licemjerje! Zapravo, nije li to u konačnici projekt svjetskih moćnika koji stvaraju novi poredak u svijetu kroz novo normalno i veliki globalni reset!?

U sferi izokrenutih vrijednosti godina 2020. ostat će zabilježena po rušilačkom pohodu ljevičara, notornih antirasista i antifašista, na povijesne spomenike u SAD-u, nakon bezdušnoga ubojstva jednog Afroamerikanca. Žele prepravljati povijest po svojoj mjeri. Prošlost istina obiluje rušenjima spomenika u raznim revolucionarnim prevratima. Svjedoci smo nedavnih talibanskih razaranja monumentalnih Budinih skulptura ili pak džihadističko-isilovskih uništavanja antičkoga grada Palmire. A tko je očekivao ovako razoran ljevičarski barbarizam? Čini se da su iznenađeni samo oni koji im ne poznaju ideologiju. Ljevica – još u mnogim ušima zvuči kao nešto bezuvjetno napredno, pa i onda kada o sebi daje sliku totalne iracionalnosti i nazadnjaštva! Moderni ljevičarski barbari, u ovom slučaju, ruše spomenike znamenitih likova američke i svjetske povijesti s izgovorom da su bili rasisti. Počeli su s Georgeom Washingtonom, prvim predsjednikom i utemeljiteljem SAD-a, srušili su mu spomenik u Portlandu, tako i trećem predsjedniku Thomasu Jeffersonu, a vandalizirali su i spomenik Abrahama Lincolna. Napose je na udaru Kristofor Kolumbo koji je 1492. otkrio novi svijet – Ameriku, kao odgovornom za genocid nad domorodcima. U nizu gradova su mu porušeni brojni spomenici, jedan je zapaljen i bačen u jezero, drugi obezglavljen... Srušen je i spomenik franjevaca Junippera Serra, utemeljitelja velikih kalifornijskih gradova koji nose franjevačka imena: Los Angeles, San Francisco... Ljevičarima ništa nije sveto! Kao tobožnji borci protiv rasizma i diskriminacije pretvorili su se u suvremene barbare: od deklariranih antirasista postali su notorni rasisti! Prelilo se to i u Europu – u  V. Britaniju i Belgiju.

U tom iracionalnom valu ljevičarskog „antirasističkog” pokreta metom su postali i monumentalni brončani kipovi dvaju Indijanaca („Strijelac” i „Kopljanik”) kipara Ivana Meštrovića. Oni su „među onim spomenicima od njih četrdesetak u Chicagu, o kojima je potrebna rasprava”, kao tobože rasno problematičnim, za što je osnovan odbor „Chicago Monuments Project”. Meštrović je prozvan zbog „romantiziranog i reduciranog prikaza Indijanaca”. U svezi s tim uključila se i hrvatska diplomacija a priložen je i elaborat hrvatskih likovnih eksperata čikaškom odboru u obranu djela. Meštrovićevi Indijanci smatraju se najboljim njegovim ostvarenjem u inozemstvu. Spomenike je naručio grad Chicago. Prvotno je bila predviđena izrada jednoga kauboja i jednoga Indijanca. Meštrović se ipak dogovorio da modelira dva Indijanca. Nakon dvogodišnjega rada on je 1928. godine dao izliti skulpture u ljevaonici Likovne akademije u Zagrebu. Gotovo stoljeće kasnije ljevičarska je pamet aktivirala svoje pričuvne rušilačke potencijale!

Izvor:
Svjetlo riječi