Objavljeno:
07. 01. 2021. 12:15

Jednoga dana Kornelija je ugostila jednoga bogataš s draguljima koji ju je upitao: „Je li istina da nemaš dragulje i da si presiromašna?” Upravo su u tom trenutku Kornelijini sinovi ušli u kuću, a ona je rekla: „Ne, nisam siromašna. Evo mojih dragulja! Vrijede više od svih skupih dragulja koje ste mi pokazali.”

Sveto Pismo i crkveno učenje govore nam kako se naša djeca nalaze među najvećim životnim blagoslovima, a poruka jedne majke koja je umrla prije nekoliko stoljeća živi i danas.

S druge strane, nerijetko čujemo kako su djeca izvor smetnje, gnjavaža, gubljenje vremena i najčešće muka. U međuvremenu Katekizam kaže kako su djeca glavni i najveći dar braka i uvelike doprinose dobru samih roditelja. Ali čak i mi koji vjerujemo u ovo, s vremena na vrijeme možemo zaboraviti.

Neupitno je kako današnje vrijeme pred roditelje donosi neobične izazove, a trenutna ograničenja u svezi s pandemijom koronavirusa znači da još više vremena provodimo sa svojom djecom. K tomu, zaposleni roditelji se dodatno bore pokušavajući uskladiti svoj posao i online obrazovanje svoje djece. Na dugim popisima obveza i nedostatku vremena vrlo lako se možete osjećati preplavljeno, a djecu početi doživljavati kao teret umjesto kao najveći blagoslov koji nam je Bog dao.

Nedavno su me i samu napale negativne i teške misli. Briga za moje troje male djece i dodatna iscrpljenost i mučnine uslijed trudnoće, skoro su me izbacili iz kolotečine. Iako je moj suprug činio sve da mi pomogne, nisam se mogla riješiti osjećaja da nemam sve ono što mi je potrebno da budem dobra majka svojoj djeci.

Ponekad nam Bog govori kroz knjige koje čitamo bez obzira ako to nisu duhovna štiva. Dogodilo mi se to kada sam slučajno naletjela na dirljivu, drevnu priču koju je moj sin trebao pročitati kako bi se spremio za školski sat.

Priča se zove Kornelijini dragulji, a govori o majci u starom Rimu koja je ostala udovica s dva vrlo mala sina. Uz ograničene resurse, sve svoje napore je odlučila usmjeriti na obrazovanje svojih sinova. U priči stoji:

Očeva smrt bila je užasan udarac za Korneliju, ali bila je i hrabra i odvažna. U to su vrijeme plemenite dame iz Rima nosile lijepe haljine i skupe dragulje. Kornelija nije bila bogata kao one, ali je zato bila daleko razumnija. Odrekla se dragulja i skupe odjeće, a sav novac usmjerila na školovanje svojih sinova. Odlučila je da njezini sinovi trebaju imati najbolje obrazovanje koje je Rim mogao pružiti. Željela je da postanu dobri i školovani ljudi. Poruka ove majke odjekuje kroz stoljeća kao poruka svim roditeljima diljem svijeta.

Jednoga dana Kornelija je ugostila jednoga bogataš s draguljima koji ju je upitao: „Je li istina da nemaš dragulje i da si presiromašna?” Upravo su u tom trenutku Kornelijini sinovi ušli u kuću, a ona je rekla: „Ne, nisam siromašna. Evo mojih dragulja! Vrijede više od svih skupih dragulja koje ste mi pokazali.”

Moram priznati da su mi njezine riječi natjerale suze na oči i u trenutku kada sam trebala ohrabrenje, ova priča mi je progovorila izravno u srce. Ovo je poruka koju pred sobom uvijek trebam imati kao majka – Nijedno svjetovno blago ne može se usporediti s darom moje djece. Čak i u teškim danima kada ostave igračke razbacane po kući ili se čini da se neće prestati svađati, briga i ljubav za njih bit će najvrjednije.

Pokušala sam svojoj djeci pokazati kako se slažem s Kornelijinim mudrim riječima, ali oni su toliko mladi da nisam sigurna da bi razumjeli. Ipak, sljedećega dana moja četverogodišnja kćerka mi je rekla: „Ja sam tvoj dragulj, zar ne, mama?” Znala sam tada da je barem djelomično shvatila koliko mi je dragocjena i vrijedna.

Izvor:
Svjetlo riječi