Objavljeno:
14. 04. 2022. 08:15
fra Josip Ikić

Nakon naziva Paraklet (Tješitelj), himan Veni Creator zaziva Duha Svetoga Darom Božjim (donum Dei). U današnjoj verziji Himna pridjev svevišnji odnosi se na imenicu Bog (donum Dei altissimi = blagodat Boga Svevišnjeg), ali izvorno se odnosio na imenicu dar (donum Dei altissimum), pa bi onda naš prijevod glasio: svevišnji dar Božji. Pogreška se vjerojatno dogodila kod prepisivanja tijekom duge povijesti. Inače, sv. Raban Mauro, autor ovoga Himna, naziva Duha Svetoga najvišim Božjim darom u drugim spisima, što je u skladu s Biblijom i Učiteljstvom.

Novi zavjet i crkveni oci često nazivaju Duha Svetoga darom, Božjim darom, nebeskim darom. Isus naziva Duha živom vodom i darom Božjim u razgovoru sa Samarijankom (usp. Iv 4,10; Iv 7,38-39). U Djelima apostolskim izričito se spominje Duh kao dar Božji na više mjesta (usp. Dj 1,38; 8,20; 10,45; 11,17). Duh Sveti je, dakle, dar koji Otac i Sin daruju vjernicima: „Po ovome znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao” (1 Iv 4,13).

Sv. Augustin, razmišljajući o Presv. Trojstvu, tvrdi da je Dar najprikladnije ime za Duha Svetoga. Inače, naziv „Duh” i „Svet” možemo pripisati i Ocu, a i Sinu, odnosno Otac i Sin su duh, a također su sveti. Možemo Duha Svetoga nazvati Očev Duh (Božji Duh) i Sinov Duh (Kristov Duh), ali ne možemo, u suprotnom smjeru, Oca zvati Ocem Duha niti Krista Sinom Duha. Međutim, kada upotrijebimo naziv dar i darovatelj, onda vrijedi prožimanje u oba smjera: Duh je Dar darovateljả Oca i Sina, odnosno Otac je darovatelj Dara, a i Sin je darovatelj Dara. Nadalje, Duh nije u Trojstvu pasivni dar, dar koji Otac daruje Sinu, nego je i on i aktivni dar, odnosno dar koji potiče Sina da se uzvratno daruje Ocu. Drugim riječima, Duh je u Trojstvu ne samo dar nego i darivanje, ne samo ljubav nego i sposobnost da se ljubi. To je vidljivo i u ekonomiji spasenja. Naime, Duh potiče Sina da slavi Oca, da kliče u zanosu: Abba! Oče! (usp. Lk 10,21), ali i da se prikaže Ocu kao žrtva za grijehe svijeta: „… krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu…” (Heb 9,14).

Ovo se odnosi i na nas kršćane. Duh Sveti ne ulijeva u nas samo „darove Božje” nego i sposobnost i potrebu da se i mi darujemo Bogu i bližnjima. Sv. Pavao kaže: „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan” (Rim 5,5). Bog nam daruje svoju ljubav po Duhu, a po toj Božjoj ljubavi postajemo sposobni uzvratiti ljubav Bogu i ljubiti bližnje. Zato nas Duh Sveti – koji je svevišnji dar i darivanje Oca i Sina – potiče i osposobljava da budemo dar i darivanje jedni drugima. Darivanje uključuje žrtvu. Kao što je Krist predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris (usp. Ef 5,2), tako i mi trebamo prinositi svoj život Bogu za svoje bližnje (usp. 1 Iv 3,16). Ovo se prvenstveno odnosi na Bogu posvećene osobe, ali i na sve kršćane, posebno oženjene. Bračna ljubav je dar i darivanje između muža i žene. Kao što je Duh Sveti božansko darivanje, „božanski zagrljaj i poljubac” (sv. Bernard), koji čini Trojstvo savršenim jedinstvom, tako i bračno darivanje iz ljubavi čini kršćanki brak neraskidivim jedinstvom i sakramentom. Naravno, ženidba je prolazna, kao i sve ljudsko, ali je ona predokus vječne ljubavi i darivanja na Nebu. Zapamtimo: sve ono što darujemo drugima, bit će sačuvano, a ono što sačuvamo samo za sebe, nestat će s našom smrću. Ono što žrtvujemo Bogu radi bližnjega, to ostaje za vječnost. U Nebo nas prate samo naša dobra djela.

Dođi, Duše Svevišnji Daru Božji! Osposobi nas da prikažemo svoje živote kao dar Bogu radi svojih bližnjih. Pomozi svim posvećenim osobama da prinose svoj život i rad kao Bogu ugodnu žrtvu radi spasenja svijeta. Pomozi svim oženjenima da se međusobno darivaju i žrtvuju za svoju djecu i obitelj iz ljubavi prema Bogu. Amen!

Izvor:
Svjetlo riječi