Objavljeno:
31. 05. 2022. 08:30
Fra Josip Ikić

Kršćani vode duhovnu borbu ne samo s napastima đavla i svijeta nego i s napastima tijela. Da bismo bolje razumjeli što su to tjelesne (putene) napasti, pogledajmo kratko kako Biblija promatra čovjeka. Trojstveni Bog stvorio je čovjeka na svoju sliku i priliku (usp. Post 1,26). Pojednostavljeno rečeno, i čovjek je trojstveno biće – sastavljen od duha, duše i tijela (usp. 1 Sol 5,23; Heb 4,12). Ponekad se za čovjeka kaže da je sastavljen od tijela i duše. Isto tako, u nekim slučajevima ne pravi se razlika između duha i duše (usp. Mt 10,28). Mi smo, dakle, jedinstvo tijela, duše i duha. Preko (fizičkoga) tijela uspostavljamo odnose s vanjskim svijetom pomoću pet osjetila (vid, sluh, opip, okus, miris). Preko duše (psihe) smo usmjereni na sebe i bližnje pomoću volje (želje), intelekta (mišljenja) i emocija (osjećaja). Kontakt s Bogom uspostavljamo pomoću duha vjerom, ufanjem, ljubavlju. Naravno, Boga štujemo i ljubimo cijelim svojim bićem (usp. Lk 10,27).   

Istočni grijeh nije narušio samo naše odnose prema Bogu i bližnjemu nego je poremetio i naš nutarnji sklad duha, duše i tijela. Prije grijeha čovjek je duhom usmjeravao dušu, a dušom tijelo i živio u nutarnjoj harmoniji. Bez Božje pomoći ne možemo zadobiti nutarnji mir i sklad. Zato se Bog utjelovio u Isusu da spasi, otkupi i posveti cijelo naše biće: duh, dušu i tijelo. Iako preko sakramenata kršćanske inicijacije (krst, potvrda i pričest) postajemo nova stvorenja u Kristu, ipak i dalje ostaju u nama krhkost i slabost naše ljudske naravi te sklonost na grijeh koju Crkvena predaja naziva požudom (concupiscentia).  Naravno, tijelo nije zlo u sebi, nego grešno, sklono grijehu. Zato, uz Kristovu milost, moramo voditi duhovnu borbu i protiv grešnih sklonosti i navika našega tijela, odnosno protiv putenih napasti (usp. KKC, 1426).

O ovoj duhovnoj borbi dobra i zla, o boju između našega duha ili duše (nutarnjega čovjeka) i našega tijela (vanjskoga čovjeka) Pavao kaže: „Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mome tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim” (Rim 7,18-19). Zatim nastavlja: „Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga” (Rim 7,22-24). Vjerujem da svaki vjernik doživljava sličnu nemoć i jad u borbi protiv „grešnoga tijela”, protiv grešnih navika, stečenih ili naslijeđenih. Ali, hvala Bogu, i ove bitke se mogu dobiti uz Kristovu pomoć. Zato s Pavlom hrabro recimo: „Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 4,13).

Dakle, kad se obratimo i duhovno preporodimo te usvojimo Kristove stavove (misao) i Kristovu snagu (Duha Svetoga), moći ćemo pobjeđivati požude svoga grešnog tijela. A ovo su djela našega grešnog tijela: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i slično. Ako živimo po tijelu, nećemo se spasiti (usp. Gal 5,19-21). Ako živimo po Duhu, postižemo vječni život. Zato hrabro krenimo u duhovnu borbu protiv tjelesnih grijeha, odnosno razapnimo tijelo sa strastima i požudama da bismo već ovdje uživali plodove Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (usp. Gal 5,22-24).

Izvor:
Svjetlo riječi