Objavljeno:
28. 07. 2022. 09:15
Nepoznati venecijanski slikar, Raspeće Kristovo, 1597.
Marko Karamatić

U bogatoj likovnoj zbirci franjevačkoga samostana u Kraljevoj Sutjesci nalaze se dvije slike venecijanskih majstora: Raspeće Kristovo (1597.) i Bezgrešno začeće (1621.). Na svakoj od njih je u desnom kutu istovjetan lik sa zabilježenim imenom Stjepana Dragojlovića. Dugo je vremena među likovnim stručnjacima bila dvojba je li Dragojlović (r. 1569. u Kr. Sutjesci ili okolici) autor slika ili njihov naručitelj/donator. Povjesničar umjetnosti Đoko Mazalić misli da je riječ o autoru (1956.), Zdravko Kajmaković vidi pak u njemu donatora (1984.), a Svetlana Rakić u katalogu izložbe Blago franjevačkih samostana BiH (1988.) piše o njemu kao o autoru. Nisu se, međutim, upuštali u detaljnija obrazloženja takve atribucije. Tek je u novije vrijeme konačno stavljena točka na tu dvojbu. Naime, povjesničarka umjetnosti Sanja Cvetnić iz Zagreba svojim je istraživanjima dokazala (2011.) da je Stjepan Dragojlović donator/naručitelj, a ne slikar, što će reći da je na tim „dvjema iznimno važnim slikama manirističkih značajki” zabilježeno ime njihova donatora.

Slika Raspeće Kristovo (Venecija 1597., ulje na platnu, 160 x 82 cm) dugo je vremena nosila tragove vjerojatno namjernoga oštećenja. Naime, u donjem je dijelu bila probijena na devet mjesta. Fratarska predaja kaže da je to učinio neki nasilnik u tursko doba. Fra Rafo Barišić ml. piše (1895.) da je „slika na više mjesta izbušena (valjda kuršumima?)”. Drugih podataka nema. Ta su oštećenja sanirana restauracijom 1987.

Slika predstavlja Raspetoga Krista s Bogorodicom, Marijom Magdalenom, sv. Ivanom Evanđelistom, sv. Stjepanom Prvomučenikom i donatorom Stjepanom Dragojlovićem. U zapisu na slici, pisanim bosančicom, stoji da u Veneciji 2. srpnja 1597. Stjepan Dragojlović „učini ovo [na slav]u Božju” za „sret[an da]n godišta 28”, što znači da je sliku naručio u povodu svoga 28. rođendana. Slikar Raspeća je nepoznati venecijanski majstor iz slikarskoga „kruga u kojemu djeluju” Giovanni Batista Rovedata i Francesco Frigimelica (S. Cvetnić).

Gotovo četvrt stoljeća kasnije (1621.) Dragojlovićevo ime nalazimo na slici Bezgrešno začeće s lauretanskim simbolima, sv. Stjepanom Prvomučenikom i donatorom Stjepanom Dragojlovićem (ulje na platnu, 173 x 154 cm). U kratkom tekstu na otvorenoj knjizi, pisanom bosančicom i u prvom licu, stoji da na 10. kolovoza 1621. „ja Stiepan Dragoilović učini ovi oltar na slavu... blaženog začetia”, u novoj kapeli u Borovici. Na slici je prikazana Bezgrešna Bogorodica u krupnom planu prema opisu iz Otkrivenja: „Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda” (Otk 12,1). Okružena je s devet lauretanskih simbola kao molitvenih zaziva iz lauretanskih litanija (Kuća zlatna, Vrata nebeska, Toranj bjelokosni i dr.). Lijevo u dnu slike je sv. Stjepan Prvomučenik, a u desnom kutu Stjepan Dragojlović s ljiljanom. Osim spomenutoga zapisa bio je i jedan na latinici, fragmentaran, samo s nekoliko slova, a zabilježio ga je Đ. Mazalić (1956.), što se pokazalo dragocjenim budući da taj detalj nakon restauracije nije bio više vidljiv. Ti fragmenti, po sudu Sanje Cvetnić, upućuju na ime venecijanskoga slikara manirista flamanskoga podrijetla Baldassarea D'Anna (oko 1572. – 1646.). Ukazujući nadalje na brojne stilske podudarnosti s drugim njegovim djelima, prije svega onima u crkvama na dalmatinskoj i istarskoj obali i otocima, ovu je sutješku sliku atribuirala tom venecijanskom slikaru.

Zapis imena na slikama otrgnuo je od zaborava Stjepana Dragojlovića pa iako se pokazalo da nije autor, ostaje itekako važan jer bez njega tih slika ne bi ni bilo.

Izvor:
Svjetlo riječi