Objavljeno:
10. 08. 2020. 09:15

Za posredovanje znanja i kulture, širenja vjere i prosvjete među svojim pukom, franjevci su u Bosni pisali i tiskali knjige vjerskoga sadržaja i izdavali periodične publikacije. Oni su, zapravo, prvi u BiH koji su se počeli baviti tim djelatnostima.

Piše: fra Anđelko Barun

Fra Matija Divković označio je nastanak bosanskohercegovačke književnosti na narodnom jeziku, a Ivan fra Franjo Jukić začetnik je periodike.

U osmanlijskoj Bosni

Prvi časopis koji se pojavio u povijesti BiH bio je Bosanski prijatelj. Pokrenuo ga je i izdavao Jukić. On je uložio dosta truda da se ponajprije osnuje književno društvo, kao stup na kojem počiva prosvjeta. Društvo bi izdavalo časopis i tiskalo pučke pjesme, pripovijetke, poslovice, zagonetke i druge književne priloge političkoga, društvenoga i znanstvenoga sadržaja. Kad je nakon deset godina uvidio da osnivanje književnoga društva nailazi na nepremostive teškoće, odlučio se sam tiskati časopis pod nazivom Bosanski prijatelj. Prikupio je i napisao potrebnu građu, tiskao ga o trošku Ljudevita Gaja 1850. godine u Zagrebu. Prema njegovoj prvotnoj zamisli časopis bi trebao biti enciklopedija potrebna i korisna znanja i zabave. Pružao bi čitateljima osnovna znanja iz povijesti, zemljopisa, etnografije, narodnoga stvaralaštva i kulturne djelatnosti nekih istaknutih osoba. Donosio bi i informacije o najvažnijim društvenim zbivanjima.

Drugi broj Bosanskoga prijatelja tiskao je 1851. godine. Posvetio ga svom „prijatelju” Omer-paši Latasu koji ga je 1852. godine protjerao iz Bosne, da se u nju više nikad ne vrati. Lutajući od Carigrada, Dubrovnika, Rima do Đakova, skupljao je i pisao građu za treći broj. Umro je poslije operacije u Beču 1857. godine i pokopan u sirotinjsku grobnicu. Treći broj časopisa tiskan je posthumno 1861. godine.

Jukićev rad na časopisu nastavio je fra Antun Knežević. Skupio je svu potrebnu građu i 1870. godine tiskao četvrti broj. Knežević je slijedio Jukićevu koncepciju, ali je po sadržaju siromašniji. Budući da se aktivno počeo baviti politikom, nije imao vremena za časopis, tako je četvrti broj ujedno i posljednji.

Fra Franjo Momčinović, kapelan u Ponijevu, počeo je 1864. godine izdavati satirično-polemični list Bismilah (U ime Božje). Pisao ga je rukopisom na četiri lista velikoga formata. Bojeći se represije osmanlijske vlasti, list je slao samo pouzdanim prijateljima.

Prvi časopis koji se pojavio u povijesti BiH bio je Bosanski prijatelj. Pokrenuo ga je i izdavao Jukić. On je uložio dosta truda da se ponajprije osnuje književno društvo, kao stup na kojem počiva prosvjeta

Redovnička mladež bosanska u Đakovu, pod vodstvom Kneževića, priredila je i tiskala 1870. u Osijeku Bošnjak, oli Koledar za Bosnu, za godinu 1871. Trebao je izlaziti svake godine, ali zbog Kneževićeve prezaposlenosti izašao je još samo za 1875. godinu. Bogoslovi su od 1873. do 1876. godine izdavali rukopisnom latinicom satirični list Stršljen, kasnije Obad. Sadržavao je šale, satire, pripovijetke, pjesme i poslovice.

Za Austro-Ugarske

S Austro-Ugarskom dolaze i bolja vremena za katolički tisak općenito. I franjevci izdaju nekoliko vrijednih periodičnih publikacija. Fra Josip Dobroslav Božić nastavlja Jukićevu zamisao te od 1888. do 1896. godine izdaje novi časopis pod nazivom Novi prijatelj Bosne. Tiskao je četiri broja. Jukićev je časopis bio okrenut prema Bošnjacima i Slavenima, a Božićev je više naglašavao hrvatstvo bosanskohercegovačkih katolika. Uređivao ga je sa skupinom suradnika izrazitoga hrvatskog nacionalnog opredjeljenja. I Božićev je časopis ispunjen dobrim dijelom povijesnim i etnografskim sadržajem, isto tako i prikazom tadašnjih političkih i kulturnih zbivanja u Bosni.

Poučno-religiozni list, mjesečnik, iz toga razdoblja, koji prelazi dobrim dijelom i u razdoblje prve Jugoslavije, bio je Glasnik jugoslavenskih franjevaca (1888. – 1894.). Zamišljen je kao list svih južnoslavenskih franjevačkih provincija. Budući da je austrijskim vlastima smetala riječ jugoslavenski, list je prve godine izlazio pod naslovom Glasnik bosanskohercegovačkih franjevaca (1887.). List je mijenjao nazive: Franjevački glasnik (1895. – 1901.),  Serafski perivoj (1902. – 1913.), Naša misao (1914. – 1919.), Franjevački vijesnikvjesnik (1927. – 3/1941.). Imao je oko tisuću  suradnika. Dok su se za prijašnje publikacije brinuli pojedinci, sada je ulogu izdavača preuzela Provincija ili njezini odgojni zavodi. Provincijal potvrđuje urednike i potpomaže tiskanje. Suradnici su i franjevci drugih provincija, drugih redova, svjetovni svećenici i laici. Osim filozofsko-teoloških tema donosio je i članke iz svjetovne i crkvene povijesti. Posebno omiljene teme bile su o franjevačkoj prošlosti u Bosni.

Da se udovolji potrebama običnoga puka, Provincija se odlučila izdavati vjersko-pučki list, mjesečnik, pod nazivom Glasnik svetog Ante Padovanskog. Izdavala ga je od 1906. do kraja Drugoga svjetskog rata 1945. godine. Namijenjen je široj javnosti. I bosanski su bogoslovi izdavali rukopisnom latinicom književno-poučni list Polet (1899. – 1909.), a od 1910. do 1019. Luč.

U Jugoslaviji

Zbor bosanskih bogoslova Jukić, od 1926. do 1932. sam, a od 1932. do 1945. godine zajedno s Glasnikom svetog Ante, izdavao je godišnjak Kalendar sv. Ante s vrlo korisnim i poučnim štivom.

I đaci su Franjevačke gimnazije u Visokom izdavali rukopisnom latinicom i šapirografom desetak različitih naslova periodičnih publikacija: Narodno blago, Češagija, Polet, Cvijet, Terciansko kolo, Sekstan, Naš glas, Konviktorac, a od 1968. godine tiskaju Novi cvijet.

Od 1937. do 1941. godine franjevci izdaju katolički omladinski mjesečnik Glas omladine svetog Ante (OSA). Godine 1943. i 1944. Provincija je izdavala informativno religiozni list Glasnik bl. Nikole Tavelića. Urednik oba lista bio je fra Eduard Žilić.

S Austro-Ugarskom dolaze i bolja vremena za katolički tisak općenito. I franjevci izdaju nekoliko vrijednih periodičnih publikacija          

Poslije Drugoga svjetskog rata, kada je bio zabranjen vjerski tisak, svećenici u BiH, prevođeni franjevcima, pronašli su mogućnost tiskanja i periodičnih publikacija preko Udruženja Dobri Pastir. O tome sam već pisao (BS, 12 /2019, 19).

Suvremena izdanja

Provincija od 1942. godine do danas izdaje i službeno informativno glasilo Bosna Srebrena. Donosi odredbe, naloge, okružnice i druge službene akte Generalne kurije i Provincijalata, te rasprave moralnoga, pravnoga, liturgijsko-pastoralnoga i duhovnoga sadržaja. Oblik se i sadržaj povremeno obogaćivao, a učestalost izlaženja prilagođavala potrebama. Od 1970. godine Franjevačka teologija Sarajevo izdaje Bilten Franjevačke teologije Sarajevo, a Zbor bosanskih bogoslova od 1971. godine filozofsko-povijesni zbornik pod nazivom Jukić

Odavno se osjećala potreba izdavanja pučkoga vjerskog lista u Bosni. To će franjevci ostvariti 1983. godine. Otad izdaju vrlo zapažen i omiljen mjesečnik Svjetlo riječi. Donosi vrijedne članke o vjeri, kulturi i društvu. Spada među čitanije revije na hrvatskom jezičnom području. Franjevački medijski centar Svjetlo riječi Sarajevo od 1984. godine izdaje popularni pučki godišnjak Kalendar sv. Ante s vjersko-poučnim i zabavnim štivom. Franjevačka teologija Sarajevo od 1993. godine tiska dvaput godišnje vrlo vrijedan i u znanstvenim krugovima prihvaćen časopis Bosna franciscana. Vicepostulatura sluge Božjega fra Lovre Milanovića izdaje od 2015. godine triput godišnje glasilo Fra Lovro.

Pojedine franjevačke župe tiskaju svoje župne listove, imaju, također, i svoje web mrežne stranice u kojima informiraju javnost o svojoj povijesti i sadašnjosti.

Izvor:
Svjetlo riječi