Objavljeno:
26. 07. 2022. 12:45
Fra Damir Pavić

Svako hodočašće je uistinu posebno. U dušu hodočasnika koji traga za ljepotom Božje prisutnosti na zemlji ono sije klicu milosti koju je nemoguće pronaći na bilo kojem drugom kutku pod nebeskim svodom. Iz osobnoga iskustva mogu reći da to na poseban način vrijedi za mjesta koja su povezana sa životom Djevice Marije. Tim više ako je riječ o mjestu kojim su kročile njezine blagoslovljene noge. Tada se javi neopisivi osjećaj mira i čini vam se kao da je Marija još uvijek tu, da odande nikada nije ni otišla. U srcu se javi želja kako bi bilo lijepo trajno prebivati ondje. Rečeno Isusovim jezikom evanđelja: čovjek poželi prodati sve što ima da bi kupio taj komadić zemlje koji skriva dragocjeni biser.

Neizmjerno sam Bogu zahvalan što sam nedavno imao prigodu doživjeti jedno takvo mjesto. Na hodočašću u Malu Aziju, današnja Turska, gdje smo posjetili sedam crkava opisanih u Otkrivenju, vrhunac svega bio je posjet starome gradu Efezu (današnji Selçuk). A u blizini ovoga drevnoga grada, na obroncima Bülbül Dağa (brdo slavuja), smještena je kamena kućica koja je središte skromnoga, ali predivno uređenoga svetišta, gdje je posljednje godine svoga života provela Blažena Djevica Marija. Moram priznati da me ovo neobično mjesto osvojilo ljepotom svoje jednostavnosti. Upijajući nestvarni mir skrivenoga raja, narušenoga jedino pjevom slavuja u krošnjama borova, osjećao sam, kao nikada prije u životu, koliko li je samo čovjek bijedan i jadan kada u životu nije u stanju prepoznati velike i čudesne stvari u onome što je neznatno i maleno. U srcu pomislih kako je Marija znala biti zahvalna što je mogla boraviti ovdje u skromnoj kamenoj kućici, ona koja je zaslužila najraskošnije dvore koje je svijet ikada vidio. Zato je i dobro uvijek učiti od nje.

Posve je neobična povijest ovoga svetoga mjesta i način kako je ono pronađeno. Priča o otkriću Gospine kućice povezana je s mističnim objavama koje je imala njemačka augustinska redovnica bl. Anna Katarina Emmerich (1774. – 1824.). Naime, redovnica prikovana za postelju, jasno je vidjela lokaciju Marijine kuće u blizini Efeza, ali i druge važne činjenice za koje nikada nije znala. Točno je opisala geografski položaj, blizinu mora, udaljenost drevnoga Efeza i bazilike sv. Ivana. Njezina viđenja zabilježio je poznati njemački pjesnik Clemens Brentano. Godine 1891. nekoliko svećenika iz Izmira, slijedeći upute njemačke mističarke, odlučili su potražiti Marijinu kućicu. Na njihovo veliko iznenađenje, točno prema opisu redovnice, pronašli su ostatke kućice u šumi s izvorom vode. Ostalo je povijest.

Ovo hodočasničko mjesto nekoliko puta je restaurirano. Na ulazu će vas dočekati ploča s natpisom: Meryem Ana Evi što na turskom znači Kuća Majke Marije. Popločana staza kroz uređeni vrt vodit će vas pored Marijina kipa, vanjskoga oltara sve do Marijine kućice ispod koje je čudotvorni izvor vode. Trojica papa posjetili su ovo mjesto: Pavao VI., Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. O duhovnom životu ovoga svetoga mjesta trenutno brinu dvojica svećenika kapucina iz Rumunjske.

Izvor:
Svjetlo riječi