Objavljeno:
30. 06. 2022. 11:15
Brončani kip Mile Gojsalić u Omišu, kipara Ivana Meštrovića. Snimka Ivan T.

Mila Gojsalić i danas može biti uzor jer je iako mlada, kao izuzetno snažna i odlučna umrla ne za svoju slavu, nego za dobrobit i život svoga ljubljenoga naroda koji je njezinu žrtvu prepoznao i sačuvao i u predaji i u umjetnosti

Ana Papić

Povijest svjedoči o hrabrim ženama koje su junački stale u obranu svoga naroda ne žaleći pri tom žrtvovati i vlastiti život. Naša tradicija već pet stoljeća čuva sjećanje na jednu takvu heroinu. Bila je to naoko obična seoska djevojka rodom iz Kostanja. Mučenica i narodna junakinja Mila Gojsalić živjela je u vrijeme borbe između Poljičke Republike i Turaka, Mohačke bitke i zatiranja hrvatskoga plemstva. Ahmed-paša je oko 1530. godine okupio vojsku koja je brojila 10 000 vojnika s ciljem osvajanja Poljica te se utaborio u Podgracu u Gatima.

O Mili Gojsalić piše i Hrvoje Hitrec u Hrvatskim legendama. On navodi kako je u Poljicima živio knez Gojsalić koji je imao tri sina i jednu kćer, Milu. Mila je bila zaljubljena u mladoga Šimuna koji je poginuo u bitci s Turcima te je ona odlučila i sama pomoći u borbi protiv Turaka. Sjetila se Judite te odjenula najljepšu haljinu i otišla paši rekavši da nije „navikla spavati u pećinama, već u mekim perinama” i da je vodi kamo želi. Pašu je omamila i počelo mu se spavati, a onda ga je svezala i bacila goruću luč na šator te je nestala u plamenu zajedno s turskim šatorom.

Narodna predaja kazuje da je Mila nakon što je silom provela ljubavnu noć u šatoru turskoga vođe, pred zoru kod vrata istrgla baklju i u zrak digla barutanu i turski šator. Predaje kazuju da je to bilo 27. ožujka 1530. Ostatak je turske vojske bio toliko zbunjen da su ih Poljičani uspjeli poraziti.

Motiv brojnim umjetnicima

Iako o njoj nisu sačuvane stvarne arhivske potvrde, Mila je motiv i brojnim umjetnicima. Miro Rački naslikao je njezin lik, a Ivan Meštrović je na uš­ću Cetine kod Omiša isklesao kip. Kuća Mile Gojsalić je uređena i u njoj se čuvaju dokumenti iz 16. st., a osnovan je i HKUD Mila Gojsalić. U Kostanju se održava ljetna kulturna priredba Dani Mile Gojsalić na kojoj se dodjeljuje kip nazvan po njoj, a u cilju promicanja dalmatinske baštine.

O Mili Gojsalić (Mile Gojslavica) pisao je i August Šenoa. On o napadu turske vojske na Poljica piše:

Poljica strepe, hrvatska ta zvijezda,

Slobode naše zadnji strepi zbjeg,

I soko-ptice drš­ću usred gnijezda,

Od užasa se ori dol i brijeg;

Ne pokloni se Polje kralju, duždi,

Sad klanjat mu se valja goroj nuždi.

(…)

Niz Biokovo zla se rulja roni,

Planinom zvjerski orio se glas,

Mahnitac Turčin bijesnog hata goni

I pokrio je kopljem kotar vas;

Svud put si vatrom, krvlju zabilježi,

U gorska duplja narod jagmom bježi.

Zborište pusto, crk­va plamom sinu,

Slobode stare već je sažgan list;

I gdje se nekad u slobodi vinu

Od Svetog Jurja barjak slavan, čist,

Gdje slobodni zborahu nekad ljudi,

Sad čadorove raspe Turčin hudi.

Pod bijeli čador sio Hasan-paša,

Rozgotom pljunu, a na sveti krst,

Sve zvone gusle, zveči puna čaša

I dok se paša izrugivao poljičkim junacima

nazivajući ih babama,

u šator mu uđe Mila Gojsalić

i junački se obrati:

Junaka tražiš? Sad ih nema već.

Našinac žensku znao branit ne bi,

Pa zato, pašo, dođoh evo k tebi.

Paša je opijen Milinom ljepotom i

…plamteć ljubi, cjelujuć mahnita.

Veće Hasan usnu, uljulja ga vila

I gorske vile omamljivi pjev;

Al' gle! Sad tiho podigla se Mila,

Bogolik okom bljesnuo joj gnjev;

Pogledala je smiješeć zmaja ljuta,

Prekrstila se krstom do tri puta.

Tad poput munje žarku zublju trgla,

Pa kako sveti razjari je mah,

goruću luč je digla, hrlo vrgla

Ubojit gdje je stajo turski prah:

Zaruknu s trusa zemlja vasiona,

A u zrak sune paša - sunu ona.

U smrt s turskim šatorom

Milin je postupak izvojevao pobjedu nad Turcima koje ponor proguta Iljinac.

Jakov Gotovac skladao je trodijelnu povijesnu glazbenu dramu Mila Gosjalića za koju je libreto priredio Danko Angjelinović. Opera je praizvedena 18. svibnja 1952. u Zagrebu.

Mila je postupila slično kao Judita koja je neprijatelju svoga naroda Holofernu odrubila glavu te se kao pobjednica vratila u Betuliju. No, Mila nije trijumfirala na taj način. Ona je otišla u smrt zajedno s turskim šatorom.

Milu Gojsalić često se naziva hrvatskom Ivanom Orleanskom. Ivana Orleanska (Arška) francuska je heroina i svetica koja je živjela u 15. st., a o čijoj dobroti, hrabrosti i čistoći postoje brojna svjedočanstva. Ono što ju je razlikovalo od vršnjaka jest iznimna pobožnost te je s 13 godina doživjela ukazanja sv. Mihovila i svetih djevica i mučenica Katarine i Margarete koje su joj objavile da joj je zadaća osloboditi Francusku od Engleza. Na čelu vojske od nekoliko stotina Francuza oslobodila je Orléans 29. travnja 1429. No, pala je u ruke neprijatelja koji su bili suprotnih političkih opredjeljenja od njezinih te je osuđena kao krivovjerka i vještica. Spaljena je na lomači, a prije smrti zamolila je svećenika da pred lomačom drži procesijski križ. Umrla je gledajući Isusa i izgovarajući Njegovo ime. Rehabilitirana je revizijom procesa iz 1456. Papa Benedikt XV. proglasio ju je sveticom 1920. Spomendan joj je 30. svibnja.

Mila Gojsalić, hrvatska Ivana Arška, i danas može biti uzor jer je iako mlada, kao izuzetno snažna i odlučna umrla ne za svoju slavu, nego za dobrobit i život svoga ljubljenoga naroda koji je njezinu žrtvu prepoznao i sačuvao i u predaji i u umjetnosti.

Izvor:
Svjetlo riječi