Objavljeno:
23. 08. 2019. 14:45

„Nije mi sinoć radio internet pa sjednem malo s obitelji. Neki pravo fini ljudi.” Jedna je od zafrkancija današnje djece i mladih na račun svoga pretjerivanja u korištenju interneta. Smiješno, malo i tužno. A opet, smisao za zdravi humor ove internet generacije nagovještava da nekako uspijevaju balansirati sa stvarnošću iako to nije lako postići.

Piše: s. Jelena Antolović

Otkad je najprije televizija, a zatim internet postao gotovo cijelom svijetu dostupan te su se prijevozna sredstva usavršila, svijet je postao poput velikoga sela. Postaju nam poznati svi dijelovi naše zemlje, njezina ljepota i sva raznolikost prirode i ljudskih kultura. Vrlo brzo saznajemo gdje se što značajno događa na bilo kojem zakutku našega planeta. Što se odgoja tiče, već nam je normalno da djeca širom svijeta prate iste sadržaje od malih nogu. Generacija današnjih studenata i mladih ljudi posve dobro se razumiju i brzo uklope ako se prvi put sretnu s posve različitih dijelova svijeta bilo da su odrastali na selu ili u milijunskom gradu.

Ako trenutno imate malo dijete (od jedne do tri godine), sigurno znate za crtani film Maša i Medvjed i da će se uz taj crtić sigurno smiriti. Dok je Maša na ekranu, pa i po stoti put ista serija, dijete će ju gledati s jednakom pažnjom i koncentracijom kao da je vidi prvi put. S napunjene tri godine i u četvrtoj djeca postaju, kako sami kažu, malo velika i Maša im je za bebe, a globalni hit za njih je trenutno PJ Masks. Zatim nadrastu i to te su im zanimljive drugi crtići za njihovu generaciju te hit serije za djecu i mlade. Počinju polako uspostavljati kontakte putem društvenih mreža i tu brzo i lako sklapaju virtualna prijateljstva. Poneki pokušavaju ostvariti popularnost među vršnjacima snimajući video uratke zabavnoga ili nekoga korisnog sadržaja.

Većina roditelja nema ništa protiv svega ovoga ako se ne pretjeruje, što za djecu i njihove roditelje ima različitu mjernu jedinicu, ali je problem što takav sustav odgoja kao da previše otima kontrolu roditeljima.

Kontrola nad životom čini se svojstvena osobito modernom čovjeku. Život nas tjera da sve moramo detaljno isplanirati kako bismo obavili sve svoje obveze te barem donekle kvalitetno funkcionirali. Najbolje to vidimo u gradu kada se događa i najmanji zastoj u prometu, u samo nekoliko minuta ljudi postaju zabrinuti i nervozni jer su gotovo svi isplanirali svoje vrijeme do u detalje i svaki poremećaj komplicira puno toga. Postali smo opterećeni da sve mora biti po zamisli i pod kontrolom pa i tamo gdje bi spontanost i opuštenost dobrodošle, koje su čak u sveukupnoj organiziranosti i ukočenosti postale vrlo poželjne, npr. na obiteljskim svečanostima, svadbama i prijateljskim druženjima. Sve mora biti po planu i ništa se ne smije oteti kontroli inače je takav scenarij noćna mora. Savršena odjeća i šminka i savršeni osmijesi te procedura očekivana i detaljno isplanirana. A zašto? Da dokažemo sebi i drugima da sve držimo pod kontrolom? Imamo potrebu stalnoga dokazivanja drugima da svoj život imamo pod kontrolom? Moderni svijet upravo to promovira: vjeruj u uspjeh i bit ćeš uspješan; treniraj svaki dan i imat ćeš poželjno tijelo i u 50-im, 60-im; jedi organsku hranu i misli pozitivno i sl. Ovakav stav se ipak krši s Isusovim naukom prema evanđeljima. Ako hoćemo, kada budemo posjećivali grobove svojih najmilijih o Dušnom danu, kao i svaki put kada se suočavamo sa smrću, ova moderna učenja nam postanu sumnjiva. Na groblju vidimo da ipak nije sve pod našom kontrolom koliko god se upinjali inače u tome. Možemo biti vrlo mudri i učeni, ali na groblju ipak svi ušutimo.

Ako ćemo se i složiti da nemamo baš toliku kontrolu nad našim životom i da bi tu kao kršćani, osobito oni koji su nešto života prošli, dosta rado popustili, ipak kontrolu nad odgojem i odrastanjem svoje djece ne možemo pustiti ovom svijetu. Skeptični smo prema njihovim dobrim namjerama. Pitamo se, ako je moderan čovjek svjestan da utječući nekim projektom, koji nudi djeci i mladima, utječe na cijelu jednu generaciju na čitavom našem planetu, koja će sutra imati glavnu riječ na svim poljima funkcioniranja našega društva, ne bi li mu kvaliteta i utjecaj toga proizvoda trebali biti jako važni? Ne bi li, ukoliko zamijete da s tim proizvodom nešto nije baš dobro, trebali odmah zaustaviti dalje širenje? Bilo bi puno lakše u odgoju današnje djece kada bi bilo tako. Nažalost, često imamo osjećaj da profit i eksperimentiranje nad djecom i mladima imaju prednost nad dobrobiti. Svjesni smo ovoga kao odgojitelji i kao roditelji i zato motrimo na ovaj utjecaj s velikim oprezom. Mi nismo odrastali u eri interneta kao naša djeca ili djeca koju odgajamo, ali smo prolazili razvojne faze koje i oni sada prolaze. Oni od nas trebaju oslonac i doticaj sa stvarnošću možda više nego što smo mi trebali od svojih roditelja upravo zato jer im više vremena uzima virtualni svijet. Ne trebaju nas kao prijatelje, jer prijatelji će im biti vršnjaci, trebaju nas kao zreo oslonac bez šminke i namještenoga osmijeha. Trebaju nas kao one koji se znaju s njima smijati i okrenuti na šalu kada iznenada krene drukčije od plana. Prihvatimo još s malenom djecom zafrkanciju i smijeh i neka nam ne bude žao potrošiti vrijeme da ako dijete kaže la-la-la, mi dodamo lu-lu-lu, le-le-le... Jer zdrav humor je bliže realnosti od svake ozbiljnosti. Neka vaše dijete razvija smisao za humor bez vrijeđanja i vulgarnosti. Djeca koju odgajamo tjeraju nas da postajemo odgovorni i spram svoje zrelosti i svakodnevnoga učenja i spoznavanja na duhovnom planu. Dobro je da nas tjeraju jer sami bi se mnogi od nas teško natjerali, ali ako nam je stalo do njih, činimo to i za njihovo i za naše dobro. Kao kršćani, kada se nađemo u nedoumicama kako i što u odrastanju i u odgoju svoje djece, uzet ćemo Novi zavjet i pokušati potražiti odgovor. Ako nam Isusov život i primjer u njegovim riječima budu često pri ruci preko Novoga zavjeta, vjerujem da ćemo malo po malo izboriti se, ne samo da kako tako ostanemo na pravom putu nego da kvalitetno živimo i odrastamo uz puno smijeha, spontanosti i optimizma.

Kratki zazivi za obiteljsku molitvu za naše drage pokojne, koja se može moliti i litanijski, tako da se na svaki zaziv odgovori: Gospodine, smiluj se!

Vrelo utjehe, dotakni naša srca svojom utjehom.

Božanska sućuti, hvala ti što si nas na putu života združio s našim voljenima.

Trajna prisutnosti, budi nam blizu kada u žalosti za voljenima osjetimo samoću i prazninu.

Zvijezdo nade, svijetli u tami naše malodušnosti i straha pred smrću.

Presveta mudrosti, providi nam vodstvo kada ne vidimo izlaz iz boli.

Vječna ljubavi, ljubazno nas zagrli kad nas savlada tuga i obnovi nam sjećanja na preminule.

Snažna stijeno, učvrsti nas u blaženoj nadi novoga života za nas i naše pokojne.

Izvore vjere, podari nam pogled u vječni život i ispuni svojim mirom.

Izvor:
Svjetlo riječi