Objavljeno:
08. 06. 2021. 08:45
Dalibor Ballian

Isparta se nalazi u zapadnoj Turskoj i glavni je grad istoimene provincije Isparta. Isparta je turski naziv za grčku Spartu. Trenutno grad broji 237 tisuća stanovnika i predstavlja ekonomsko i kulturno središte regije, a nalazi se na visokoj nadmorskoj visini od 1035 m.

Smještena na planinskoj visoravni, s nekoliko velikih prirodnih jezera, a okružena visokim planinama Isparta ima specifičnu planinsku klimu. Ljeta su izrazito vruća zbog utjecaja prilično suhe mediteranske klime s nekim značajnim kontinentalnim utjecajima. Zime su pak iznimno hladne i kišne, a ljeta vruća i suha. Jezera smještena na visoravnima oko grada imaju važan utjecaj na klimu, odnosno svojim isparavanjima ljeti ublažavaju temperature i suše, a zimi pak doprinose zagrijavanju. Kiše se javljaju u siječnju i prosincu, broj kišnih dana smanjuje se do kolovoza te se od rujna ponovno povećava.

Kako je grad okružen visokim vapnenačkim gorjem, a tu su i brojni slojevi metamorfnih stijena kao posljedica susreta različitih tektonskih ploča, područje je vrlo trusno, sklono čestim i jakim potresima. To je i jedan od razloga zbog kojega u gradu i okolini ne nalazimo veći broj starih objekata, ali postoje brojna arheološka nalazišta koja ukazuju na burnu prošlost ovoga područja. U gradu nalazimo povijesne građevine i kuće iz 19. stoljeća, ali su ipak rijetke u usporedbi s velikim brojem modernih zgrada.

Prve kršćanske zajednice

Pozicija današnje Isparte odgovara drevnom gradu Barisu koji je bio na popisu rimske provincije Pisidije, iako je vjerojatno još ranije ovo područje bilo naseljeno Hetitima te kasnije Grcima. Na ovom se području javlja bizantska tvrđava Saporda, a kasniji muslimanski izvori prepoznaju je kao Sabarta. Prema novim saznanjima znanstvenici su smjestili grad Baris u blizini Kılıça, u okrugu Keçiborlu, provincija Isparta.

Budući da je Isparta bila u blizini Antalye u kojoj se rano javlja kršćanska zajednica, tako se i kršćanstvo vrlo brzo javlja na području Isparte. Već u ranoj fazi postojala je kršćanska biskupija Pisidija, grana metropolite iz Antiohije, glavnoga grada tadašnje kršćanske provincije. Imena dvojice njegovih biskupa sa sigurnošću su poznata, a to su Heraklij koji je sudjelovao na Prvom nicejskom koncilu 325. godine te Lav koji je sudjelovao na Drugom nicejskom koncilu 787. godine. Kasnije se spominje Pavao koji je bio na Konstantinopolskom koncilu 869. godine, dok je Stephan bio u Konstantinopolskom vijeću 879. godine. Jedan od njih, ili oba, možda je bio iz Barisa u rimskoj provinciji Hellespontus.

Isparta 1203. godine pada u ruke Seldžučkih Turaka, krajem stoljeća postaje dio Hamididskoga Carstva, a Osmanlije je prisvajaju 1381. godine za vrijeme Murata I. koji će nekoliko godina kasnije poginuti na Kosovu. Krajem 19. stoljeća mijenja se struktura stanovništva, smanjuje se broj kršćana dolaskom muslimanskih izbjeglica s Balkana koji se naseljavaju oko Isparte. Tako izbjeglice iz Bugarske donose sa sobom znanje o proizvodnji ružine vode i počinje njezina proizvodnja, a grad dobiva naziv „grad ruža”. Nakon Prvoga svjetskog rata, kršćanska se populacija potpuno iselila, a kršćani su bili prisiljeni preseliti u Grčku tijekom grčko-turske razmjene stanovništva.

Od starih građevina danas u Isparti nalazimo nekoliko džamija, uključujući preosmansku džamiju Hızır Bey izgrađenu oko 1325., džamiju Kutlubey ili Ulu (veliku) izgrađenu 1429. godine, a koja je obnovljena u 19. stoljeću i džamiju Hacı Abdi iz 1569. godine. Grad se može pohvaliti džamijom osmanskoga kraljevskog arhitekta Mimara Sinana – džamijom Firdevs paše iz 16. stoljeća. Poznata je i kao džamija Mimar Sinan. Tu je i nekoliko ostataka grčko-pravoslavnih crkava iz bizantskoga i osmanskoga razdoblja, a Bizantijska tvrđava je uglavnom u ruševinama. U gradu je postojala i katolička crkva s biskupijom, poznata kao „Barisin Pisidia”, koja danas više nije rezidencijalna, nego je samo titularna biskupija, kao nominalni superak Nikomedijske. Inače, biskupija je nominalno obnovljena 1933. godine, imala je tri biskupa, a zadnjih desetljeća je potpuno prazna.

Razvijena industrija

Industrija se ubrzano razvija zadnjih godina, a oslonjena je na poljoprivrednu proizvodnju. Ranije je glavna privredna grana bila proizvodnja ružine vode i ručno rađeni tepisi. Pored industrije, danas turizam igra sve važniju ulogu. Poznata su dva nacionalna parka Kovada i Kizildag koji svojim prirodnim ljepotama i povijesnim ostacima plijene pažnju. Jezero Kovada čine uvale i plaže, a okružene su šumama i daju svježinu. Za razliku od njega, u Nacionalnom parku Kizildag nalazimo tisuće i tisuće prelijepih stabala cedra.

Isparta je rodni grad Suleymana Demirela, jednoga od bivših predsjednika Republike Turske. Inače, Suleyman Demirel jedini je svjetski državnik koji je prisustvovao sahrani hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana.

 

U gradskoj četvrti Turan, jednom od starih naselja Isparta nalazi se stara crkva. Procjenjuje se da je izgrađena 1750. godine. Crkva, čija je glavna osovina u smjeru sjever – jug, ima pravokutni plan, tri broda i apsidu. Njezine dimenzije su 15 x 26 m, a ima ulazna vrata sa sjevera, zapada i istoka. Strop je izrađen od drveta, prekriven je mortom, s križnim svodom i drži ga deset stupova (Deset Božjih zapovijedi). Stupovi su ožbukani izvan drveta i bez pijedestala s korintskim glavama. Apsida je 70 cm podignuta od baze i osvijetljena s tri velika na dnu i tri mala prozora na vrhu dok je s vanjske strane peterokutna. Prozorske daske izrađene su od lukova s vanjskim rezanim kamenjem. Zgrada je uključena u područje obnove u okviru Projekta regije Jezera 1993. godine; ali je tek 1999. godine potpuno obnovljen krov crkve.

 

Sagalassos, također poznat kao Selgessos i Sagallesos, arheološko je nalazište na jugozapadu Turske, oko 30 km udaljeno od Isparte u zoni velikih turskih jezera. Drevne ruševine Sagalassosa nalaze se na planini Akdağ, odnosno nadmorskoj visini 1450 – 1700 metara. U vrijeme Rimskoga Carstva grad je bio poznat kao „Prvi grad Pisidije”. Tijekom helenističkoga razdoblja već je bio jedan od glavnih pizidijanskih gradova.

Izvor:
Svjetlo riječi