Objavljeno:
18. 01. 2022. 15:45

Ako se čovjek želi uskladiti s današnjim vremenom i uživati njegov komfor i blagodati, onda mu je najbolje da živi i postoji kao „cigla u zidu”

Piše: Janko Ćuro

U ponedjeljak, 17. siječnja 2022., nakon privatne audijencije pape Franje s članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem, pojedini bosanskohercegovački mediji prenijeli su kako je papa Franjo tom prigodom izjavio da je Željko Komšić „dobra osoba”. Ove riječi prenesene su kao posebna pa i ekskluzivna vijest. Ako je dosad netko od bosanskohercegovačkih Hrvata i katolika sumnjao u tu činjenicu, više ne treba jer gospodin Komšić mora biti takva osoba kada to sam Papa tvrdi. Stoga smijemo pretpostaviti da ga Papa dobro poznaje. Međutim, ima li ovdje, barem za katolike i Hrvate, mjesta za sumnju i drukčije mišljenje od ovoga koje je iznio poglavar Katoličke Crkve? Nekad je bilo, a danas više u to nisam posve siguran. Naime, prije pandemije koronavirusa znali smo da papa smije i može kao svaki čovjek komentirati razne događaje i ljude, ali to uopće nije značilo da se moramo slagati s njim. Evo samo nekih izjava: „Gospa ne radi u pošti da bi nam svaki dan slala poruke”, „Ne živim u palači jer ne želim da me opljačkaju”, „Ne morate se množiti poput zečeva da biste bili dobri katolici” itd. Sada je stvar posve drukčija jer su nam nedavno neki hrvatski biskupi pa i kardinal Bozanić ozbiljno poručili da papi trebamo vjerovati i onda kad ne govori „ex cathedra” i to sve zbog cjepiva i cijepljenja koje se u Vatikanu prozvalo „činom ljubavi” umjesto „činom zdravlja”.

Činjenicu „osobne dobrote” Željka Komšića i bilo kojega drugog čovjeka uvijek treba pretpostaviti, a konačni sud o tome treba prepustiti Bogu – bilo da čovjek vjeruje u Njega bilo da ne vjeruje kao gospodin Komšić. S druge strane, puno je bolje da jedni o drugima govorimo kao o dobrim a ne kao o lošim ili nikakvim osobama. Međutim, ovdje se ne radi samo o susretu dvojice običnih ljudi, jer čak ni u internet ne bi stalo kad bi mediji izvješćivali o svim „ugodnim ljudskim susretima”. Ovdje se radi o susretu dvojice državnika. I zato čudi činjenica kad Papa govori o „dobroj osobi” ondje gdje bi se očekivalo da govori o „dobrom političaru, državniku, predsjedniku”. Željko Komšić je političar i kao takav ga je posjetio. I zato bi nas puno više interesiralo što Papa misli o Komšiću kao političaru iz reda hrvatskoga naroda i koliko se zalaže za interese ne samo naroda koji ga je izabrao nego i hrvatskoga naroda u BiH kojeg bi svojom funkcijom posebno trebao predstavljati. To je ono što interesira javnost i sve građane ove države a posebno bosanskohercegovačke Hrvate. O tome se nije čulo gotovo ništa. Ali jest konstatirano da je „dobra osoba”. I to bi izgleda trebalo biti dovoljno da riješi naše probleme koji se svake godine samo gomilaju.

Činjenica je kako živimo u vremenu preinačivanja, maskiranja i zataškavanja. Nije važno što vidiš, nego je važno što ti se kaže da vidiš. Danas se od nas ne traži da mislimo, komentiramo, dokazujemo, argumentiramo, shvaćamo i propitujemo. Štoviše, najčešće se takav stav zabranjuje, kažnjava, ismijava i šikanira. Ako se čovjek želi uskladiti s današnjim vremenom i uživati njegov komfor i blagodati, onda mu je najbolje da živi i postoji kao „cigla u zidu”. I kao građani i kao vjernici shvaćamo kako politika i politikanstvo imaju svoje zakone i da su uvijek zaokupljeni samim sobom. Koliko god čovjek bio moćan nikad mu je nije dovoljno i sve će učiniti za još koji komadić moći. To razumijemo jer svijet tako funkcionira htjeli mi to ili ne. Ali isto tako imamo pravo tražiti i očekivati od hijerarhijskih struktura u Katoličkoj Crkvi da neustrašivo brane i iznose evanđeoske stavove jasno i nedvosmisleno kako bi mogli biti svojevrstan korektor današnjem svijetu koji se poprilično otuđio ne samo od Boga nego i od običnoga čovjeka. Nikad dosad svijet nije postojao boljim kad su ga „gradili” ljudi koji isto govore i misle. Bog nam je svima dao različite darove i ovaj svijet trebamo činiti boljim koristeći se svojim a ne tuđim darovima i mozgovima.

I zato, nemamo ništa protiv što je jedan političar samo dobra osoba. Bogu hvala. Ali nas čudi i zbunjuje kad se jednu dobru i plemenitu osobu uporno promatra kao političara: blaženog Alojzija Stepinca.

Izvor:
Svjetlo riječi