Početna stranica » Jednosmjerna karta

Jednosmjerna karta

119 pregleda

I opet smo na samom vrhu jedne svjetske liste prenose mediji ovih dana. I ponovno ne po lijepome, nego po negativnome. Naime, Bosna i Hercegovina ima najveću stopu nezaposlenosti u svijetu. Prema dostupnim, iako ne potpunim podacima, Bosnu i Hercegovinu je ove godine napustilo više od 28 tisuća stanovnika.

Kao da su sadašnjost i budućnost ove države slikane nekim lošim fotoaparatom pa se dobije fotografija na kojoj se prepoznaje loša ekonomija, obrazovanje, zdravstvo i vrlo neodgovorna politika. Brzo se takva fotografija pretvori u razlog zbog kojega se ne samo mladi, nego i cijele obitelji odlučuju na odlazak. Ima i onih koji se, zbog negativnih opisa naše države, nerijetko zapitaju što još uvijek rade ovdje i zašto ne prate tragove kojima je otišla većina, ali ipak ostaju. Valjda im taj neki inat u njima samima ne da pa se oči u oči susretnu s preprekama i izazovima vjerujući kako ima nade da će ih svladati. Ili se jednostavno nadaju da će jednoga dana osvanuti ono bolje sutra u Bosni i Hercegovini.

Mladi – postao je to vrlo ozbiljan pojam u Bosni i Hercegovini kojega u medijima prati negativna statistika, a na graničnim prijelazima pečat – i to bez povratka. Jedini uvjet za ostanak i opstanak na ovim područjima zove se ekonomska održivost i sve ono što ju prati, a uključuje i obrazovanje mladih ljudi. Obrazovanje, pak, ne može odgovoriti na potrebe zasićenoga tržišta pa se mladi na kraju ipak moraju odlučiti za nepoznato iz kojega se samo rijetki vrate jer nije grijeh otići u svijet i stečeno iskustvo donijeti u svoju državu u kojoj te ne gađaju prilike za praksu kao ni prilike za posao, pa onda život u BiH postane vrlo zanimljiva borba. Nažalost, u toj borbi nije svima zagarantiran uspjeh pa se opet mnogi zapute put autobusnoga kolodvora kako bi kupili kartu u jednome smjeru, ali valjda je i priroda stvari da dio uvijek mora otići. No, i oni koji nešto uspiju, pa ostanu živjeti, odrastati i sazrijevati u bosanskohercegovačkome društvu, vrlo često su nepoželjni jer su, navodno, potencijalni preuzimači stolice na koju su neki davno zasjeli. Borba, borba i samo borba – i to ne za življenje, nego za preživljavanje.

Jedini nedostatak cijele ove priče jest činjenica kako mladima nedostaje više zajedničke snage, a pritom i svijesti da su oni ti koji trebaju odlučivati o svojoj budućnosti, ali i o budućnosti svoje države. A oni koji javno nariču za odlaskom mladih i oni na vlasti, što prije trebaju shvatiti da su upravo ti mladi ljudi sjeme ove države. Ako ih bacite na plodno tlo i osigurate uvjete za razvoj, oni će napredovati. U suprotnom, ako ih ograničite i dopustite da se razvijaju na suhom i neplodnom tlu, oni će jedva preživjeti. U ovome trendu iseljavanja oni imaju samo jednu dilemu – otići trajno ili privremeno. Oni koji pak ostaju imaju dilemu oko pitanja trebaju ili čekati ili sami stvoriti priliku. Jer možemo svugdje uspjeti i biti najbolji, samo je važno doći do plodnoga tla. A tada nećemo misliti da je fotoaparat loš i da nam je fotografija mutna jer je stvari u svoje ruke preuzeo vrsni fotograf i napravio sjajnu fotografiju sadašnjosti i budućnosti.