Objavljeno:
14. 05. 2021. 15:45
Tin Ujević

Kakva čudna svjetla iskre se i gasnu

u vinskome dimu mutnim vidokrugom?

Možda staklo duha u aleju jasnu

i ljepotu ostvarenu našom tugom?

 

Na tom brijegu suza biva čistim zvukom.

Naše vedre duše nemaju imena,

a po živcu tajna dira lakim lukom

neka tuđa slutnja, neka silna žena.

 

— Ne govorite mi više moju povijest,

i sve drevne ljude, i sve stare stvari.

Jer će moja vila samca cilju dovest,

a on neće više biti Onaj Stari.

 

O tišino zvona, ljubavi parfena,

poniznosti, samoćo, čistoćo,

dušo, krotka dušo, ženo uzvišena,

ja sam za vas, za vas, ja sam za vas očo

 

ovim putem krsta i hrapava trna

kojima nas bodu željkovane zvijezde,

a za nama, dolje Riječ je Bogoskvrna,

dok nad čelom samo mliječne staze jezde.

Izvor:
Svjetlo riječi