Objavljeno:
25. 11. 2020. 11:15

 „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” Već od samoga početka svijeta zamisli Bog da budu jednaki. Da, i ženi dade pravo da bude jednaka. „Za ne povjerovati!”, rekli bi oni koji ženu smjestiše na nižu razinu. Ali pusti to pravo i jednakost. To je Božje pravilo. A pravila su tu da se krše.

Nikolina Marčić

Zaključio je tako i diktator Rafael Trujillo kada je 25. studenoga 1960. godine u Dominikanskoj Republici dao brutalno ubiti sestre Patriju, Minervu i Mariju Teresu Mirabal.

Vijest o njihovoj smrti razbjesnila je narod. Prije nego je njihov život okrutno ugašen, bile su mučene i stalno izlagane nasilju. Na dan svoga ubojstva bile su u posjetu svojim muževima koji su bili u zatvoru. Vraćajući se iz posjeta, na putu ih je presrela Trujillova tajna policija. Sve tri sestre i vozač bili su zadavljeni i polomljenih kostiju, a automobil je nađen u provaliji planine La Cumbre. Sestre Mirabal danas predstavljaju simbol otpora diktaturi, ali i simbol feminističkoga otpora. O njima su napisane knjige, opjevane su u pjesmama, njihove stvari izložene su u Nacionalnom muzeju povijesti i zemljopisa. U međuvremenu je 1985. godine tiskana poštanska markica njima u čast, a na Međunarodni dan žena 1997. godine u Santo Domingu na visokom obelisku koji je Trujillo dao podići u svoju čast otkrivena je slika na kojoj su prikazane sestre. Slika je nazvana Un Canto a la Libertad (Pjesma slobodi). Ujedinjeni narodi su rezolucijom od 17. prosinca 1999. godine datum njihove smrti proglasili Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama (25. studenog).

Krhko i lomljivo biće

Bog je ženu stvorio šestoga dana i posvetio joj puno više vremena. Tko si onda ti, čovječe, da imaš hrabrosti dignuti ruku na nju koja je od Boga ljubljena onom mjerom kojom Bog ljubi i tebe? Tko si ti, sine, da imaš pravo povisiti ton na nju po kojoj ti je život darovan? Tko si ti, oče, pa nasiljem odgajaš svoju kćer spremajući je tako da bude „jaka” kroz ono što život nosi? Znaš li odgovor na pitanje „Tko si?” Ma ti si samo običan čovjek. Ali odgovoru nije kraj! I ona je. Ona na koju podižeš svoju ruku, na koju povisuješ ton, koju silovito udaraš. I ona je čovjek. Krhko i lomljivo biće. I dok sav svoj bijes silovito na njoj iskaljuješ, ona muku muči, a glasovito šuti. Zbog nje tvoj život može izgledati kao predokus neba, ali i pakla. Tvoje ponašanje prema njoj oblikovat će tvoju buduću obitelj, ali i obitelj tvoje djece. Razumiješ li da nasilje nad ženom nije ništa drugo nego dokaz slabosti? Razumiješ li da žena ima isto ono pravo koje posjeduješ i ti? Razumiješ li da i ona ima pravo živjeti život dostojan čovjeka? Ipak, uveo si sebi dopunsko „pravo” i podredio je sebi. Uveo si ono pravo koje se zove „samovolja” i manifestirao ga u obliku nasilja nad ženom. Gromoglasan pljesak! Bravo! Upravo si dokazao da si jači, pametniji, da znaš vladati, da je žena ispod tvoje razine. Oružje koje te je vodilo prema ovom uspjehu, bilo je nasilje. Jesi li sada miran i spokojan? Slaviš li pobjedu? Ili možda ipak nemaš što slaviti? Kad bolje razmislim, zapravo, i nemaš. Žena je ta koja je dokazala svoju jakost pred nasilničkom slabošću.

Neprestano raste

U međuvremenu su i istraživanja pokazala kako broj nasilja nad ženama neprekidno raste. U prosjeku svakih 15 minuta jedna žena biva fizički zlostavljena. Međutim, to je samo obični statistički podatak koji nije do kraja istražen dok većina nasilja ostaje neregistrirana. Nasilje nad ženama je prisutno u svim društvima kroz različite oblike, od psihičkoga ili fizičkoga do kombiniranoga psihofizičkog nasilja. Nažalost, veliki je broj nasilja nad ženama koje nije prijavljeno, a razloga je puno: strah od počinitelja, nepovjerenje u nadležne institucije, strah da im se neće vjerovati, osjećaj krivnje i odgovornosti i slično. Neke ne prijavljuju nasilje jer nemaju prave informacije kome se obratiti, neke su ekonomski ovisne o zlostavljaču, a neke to ne učine zbog obećanja nasilnika da će se promijeniti.

Stoga ne čudi činjenica da je zakonska regulativa samo mrtvo slovo na papiru. Nezrelost društva i pojedinaca pokazuje koliko su mnogi često nijemi na prisutnost nasilja nad ženama. Istovremeno, mnogi ne prepoznaju nasilje pa se i ne bore protiv njega. U zakonu stoji kako je svaki pojedinac koji ima spoznaju o nekoj vrsti nasilja, dužan to prijaviti, ali stvarnost priča drugu priču. Nasilje nad ženama se ne smanjuje. Statistike nisu nimalo ohrabrujuće. Europska komisija je potvrdila kako je svaka šesta žena u Europi žrtva obiteljskoga nasilja, a skoro svaka druga je pretrpjela neki oblik spolnoga zlostavljanja na poslu. Austrijska Agencija za ljudska prava je prilikom istraživanja utvrdila kako je svaka treća žena u Europi suočena s nasiljem ili spolnim uznemiravanjem, a tek ih 14 posto prijavi nasilje policiji. Ekonomska kriza, nezaposlenost i siromaštvo samo su neki od uzroka nasilja kojemu su posebno izložene žene. Glavna poruka Međunarodnoga dana borbe protiv nasilja nad ženama je važnost prepoznavanja i prijavljivanja nasilja kao neprihvatljivoga oblika društvenoga ponašanja kojim se krše temeljna ljudska prava i slobode te razumijevanje nasilja kao najčešćega oblika diskriminacije žene.

Izložene uznemiravanju

Nasilje nad ženom nije njezina privatna stvar. Nasilje nad ženom se tiče svih nas. Takvo nasilje treba prepoznati, o njemu govoriti i protiv njega se boriti. Potrebno je učiniti daleko više kako bi se zakonske regulative u praksi potpuno provele. Potrebno je razvijati svijest o nasilju među ženama. Potrebno je cijeniti ženu i njezina prava svaki dan, a ne samo 8. ožujka ili 25. studenoga. Ovi datumi bi trebali biti samo podsjetnik na to koliko je žena vrijedna i koliko nasilje nad njom nije nikakvo rješenje nego samo propast. Ako pogledamo u prošlost, shvatit ćemo kako je položaj žena u društvu jedna od najzanimljivijih tema povijesti. Položaj žena u prošlosti i danas mnogo se promijenio. Bilo je nezamislivo da jedna žena bilo što drugo radi osim kuhanja, pranja i čuvanja djece. Povijest svjedoči da su žene postojale, ali nisu bile prisutne u javnim stvarima. Tijekom godina stanje ravnopravnosti žena se popravilo, ali ipak postoje poteškoće s kojima se žene suočavaju. Žene danas teže dobivaju upravljačke pozicije, poslovne ugovore na neodređeno, a izložene su i raznim vrstama uznemiravanja bilo na radnom mjestu ili u obitelji. Ravnopravnost žena nije apstraktni pojam, nego ravnopravnost u svim područjima života.

Ako si joj planirao nanositi bol, bilo psihičku ili fizičku, onda radije „upali žmigavac” i zaobiđi je. Kreni u drugom smjeru. Pritom razmišljaj o njoj. O onome što si joj učinio, što joj činiš i što si joj planirao učiniti. Razmisli i o onome što joj nisi učinio, a zaslužila je. Pomoli se za nju, ali i za sebe. Vjerujem da ćeš, budeš li išao tim putem, ubrzo ugledati znak na kojemu piše: Stop nasilju nad ženama. Ovaj put nemoj prekršiti pravilo. Zaustavi se. Vrati se toj istoj ženi i dokaži joj da je vrijedna i da je ljubiš. Jedan nepoznati autor je rekao sljedeću misao: „Ipak, žena ima jednu grešku: Ona zaboravi koliko vrijedi!” Ako je ona zaboravila, ti je podsjeti na njezinu vrijednost. Ili joj barem zahvali kao sveti Ivan Pavao II.: „Hvala tebi, ženo-majko, koja si krilo ljudskog bića u radosti i muci toga jedinstvenog iskustva, po kojemu si Božji osmijeh djetetu koje dolazi na svijet, vodilja njegovih prvih koraka, podrška njegovu rastu, uporišna točka na životnom putu.”

Izvor:
Svjetlo riječi