Početna stranica » Komunikacija kao most

Komunikacija kao most

179 pregleda

Ono što je most obalama, to je komunikacija bračnim partnerima. Svrha mostova i bračnih odnosa je povezivanje. Ako svrha mostovima i bračnim partnerima nije povezivanje, nemaju nikakvoga smisla.

Mostovi mogu biti slični, ali redovito su različiti. Svi bračni odnosi su slični, ali redovito su različiti. Mostovi nisu samo obične građevine od kamena, betona ili željeza kojim se premošćuje neka rijeka. Bračni partneri nisu samo tijelo, oni imaju dušu, emocije i osjećaje. Mostovi povezuju i spajaju suprotne obale i ljude koji na njima žive. Bračni odnosi povezuju i spajaju partnere u njihovoj različitosti. Dvoje trebaju postati jedno. Porušiti most znači razdvojiti obale. Uništiti ili narušiti bračni odnos znači udaljiti bračne partnere jedno od drugoga.

Nepovezanost je ono što dovodi bračne parove na savjetovanje. Kada partneri imaju problem međusobnih odnosa, primjenjuju ubojita ponašanja. Partnera kritiziraju, okrivljuju, prigovaraju mu, prijete i kažnjavaju. Po teoriji Williama Glassera ova ponašanja primjenjuje 99,99 % ljudi u svijetu kad osjete da imaju poteškoće u odnosu s drugima. Ubojita ponašanja koja nazivamo stereotipima, koristimo gotovo svi, a da pri tome ne razmišljamo koliko patnje nanose i nama i drugima.

Odnos s Bogom

Partnere koji žele ojačati brak i ponovno se povezati hrabrimo ističući kako mnogi bračni partneri imaju problema. To je normalno. Nema braka u kojem nema problema. Skoro svaki brak koji se nađe u krizi može iz nje izići, naravno ako to želi. Kvalitetan odnos nije lako imati. Podsjećamo ih da bračni odnosi traže puno usklađivanja i razumijevanja sa strane oba partnera. Bračna sreća i mir nikada se ne dobivaju kao dar, nego se zajednički grade. Ako partneri žele, mogu naučiti kako se ponovno povezati. Potičemo oba partnera da uče i nauče djelotvornija ponašanja. Imamo iskustvo kako je svaka vrsta učenja naporna, zahtjevna i teška. Imamo i suprotno iskustvo. Učenje može biti zabavno i profitabilno za onoga koji uči i želi naučiti. Čovjek uči dok je živ. Mudar čovjek uči na svojim pogreškama.

Najčešći razlog bračne nepovezanosti uzajamno je prebacivanje krivnje i odgovornosti. Ono se uglavnom svodi na zajednički nazivnik po obrascu:  nisam ja, ona/on je. Ovakav obrazac ponašanja opisan je u Knjizi Postanka: „…Čovjek odgovori: ‘Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.’ Jahve, Bog, reče ženi: ‘Što si to učinila?’ ‘Zmija me prevarila pa sam jela’, odgovori ženaˮ (Post 3,12-14). Adam krivnju prebacuje na Evu, a ona ukazuje na zmiju. Ovo ubojito ponašanje doprinijelo je prvom grijehu – prvoj bračnoj svađi. Grijehom je bila narušena ljubav prema Bogu. Iskonska ljubav, sloga i povjerenje između Adama i Eve je narušeno. U savjetovalištu i općenito čujemo; imao sam peh, nesretno sam „naletio” na nemoguću ženu. Supruga misli da je „naletjela” na muža s kojim je nemoguće živjeti. Da se oslobode vlastite odgovornosti, optužuju partnerov karakter, nervozu.

Ovaj obrazac predbacivanja odgovornosti i krivnje bračni partneri redovito koriste u bračnom savjetovanju za svoje; izvanbračne veze, dvostruki život, prečesto i dugo izbivanje izvan bračnoga i obiteljskoga gnijezda, alkoholizam i druge ovisnosti, prepirke i svađu, uskraćivanje bračnih obveza, prestanak komuniciranja, neprestano kritiziranje, prkosno ponašanje, ljubomora, sumnja.

Za kršćanske brakove ova i ovakva ponašanja su grijeh. Narušavaju odnos s Bogom i čovjekom. Oprez! Ljubav i bračni odnosi se mogu uništiti kao i odnos s Bogom. Njegujte odnos s Bogom, bračnim partnerom.

Svim svojim bićem okrenite se prema Bogu i bračnom partneru. Iz odnosa s Bogom i bračnoga odnosa živite. Samo u odnosu s Bogom, bračnim partnerom i drugim ljudima možete se u potpunosti ostvariti.

Drugi nemaju nikakvoga utjecaja na naše ponašanje. Mi odabiremo sve ono što činimo, mislimo, biramo i osjećamo uključujući i našu patnju. Jedino ponašanje za koje smo odgovorni i koje možemo mijenjati je naše ponašanje. Nijedna pomoć u kojoj partneri traže da promijene svoga partnera nije djelotvorna. Bez obzira na to u kakvom je stanju njihov odnos, oni mogu mijenjati samo sebe. Svi imamo iskustvo da uvjerenja i ponašanja teško mijenjamo. Prema Tepperweinu: Da bi bračni partneri učinili promjene potrebne za bolji brak i osjećali se bolje, moraju promijeniti način na koji su dosada živjeli. Moraju pažljivo motriti ono što čine u vrijeme kada imaju teškoće u odnosima. Ako partneri žele mijenjati ponašanje – djelovanje, moraju mijenjati svoje mišljenje i osjećanje. Ljubav između bračnih parova ne može postojati bez osobne svijesti i bez osobne odgovornosti.

U ljubavi nema ponosa

Za uspješan bračni odnos potrebno je međusobno razumijevanje koje je rjeđe nego što mislimo.

Ima nerazumijevanja i pogrešaka koje se uvijek mogu ispraviti – ako to želimo, tražimo i hoćemo. Shvatiti i biti shvaćen – izvor je radosti i jedinstva. Dobra komunikacija doprinosi dobrom odnosu s partnerom i istovremeno pomaže partneru da bude sretniji i zadovoljniji u braku.

Bračni par koji ima hrabrosti da uvijek kaže sve, proći će zasigurno kroz mnoge potrese, ali će moći izgrađivati sve uspješniji bračni odnos. U razgovoru partneri mi redovito kažu: „Pred vama se mogu povjeriti jer me vi shvaćate.” A istina je obratno: ja ih shvaćam zato što mi se povjeravaju. Ponekada ih shvaćam bolje nego njihovi partneri – jer mi kazuju sve ono što njima ne kazuju. Potičemo partnere da razgovaraju o svemu što im se ne sviđa i što ih muči. U razgovoru je najvažnije pažljivo slušanje. Za razumijevanje ljudskih odnosa slušanje je ključ. Potičemo partnere da više slušaju, a manje govore. Samo pažljivim slušanjem može se zaista razumjeti što partner govori. Svi se osjećamo dobro kad nas netko sasluša. Biti saslušan ima ljekovit, terapeutski učinak. Kada bračni problemi nisu riješeni na zadovoljstvo oba partnera, ljutnja buja. Čak i obične prepirke simptomi su ogorčenosti, truju partnere i njihov odnos. Kronično jadikovanje; okrivljavanje i nesposobnost za rješavanje problema znak su da je komunikacija u odnosu već odavno narušena. Takva stanja redovito pokazuju da jedan ili oba partnera jednostavno moraju biti u pravu. Ovi partneri redovito imaju nerealna očekivanja, što na kraju vodi do razočaranja. Pregovaranje je važno u braku. Govorite jedan drugom što želite i ono što ste spremni učiniti da biste riješili bilo koji problem ili sukob ideja. Važne odluke u braku donosite zajedno. Obratite pozornost i važnost na riječi koje govorite i izgovarate. „Lijepa riječ svaka vrata otvara.” Grube riječi, pogrdna imena kao i prkosna šutnja bole. U ljubavi nema ponosa. Ponos je ubojica ljubavi. Gdje ponos uđe na vrata, ljubav izlazi kroz prozor. Koristi što je više moguće riječi: volim te, oprosti mi, molim te, hvala ti i opet volim te!

Drugujte sa svojim bračnim partnerom. Dugotrajna prijateljstva su jedini odnosi gdje primjenjujemo skrbna ponašanja teorije izbora. Prijatelje slušamo, poštujemo, vjerujemo im, podržavamo ih, potičemo i ohrabrujemo. Puno vremena provodimo s njima. S prijateljima dijelimo sve što živimo i jesmo. Uspiju li partneri preslikati ova ponašanja u svoj bračni odnos, bit će povezaniji, sretniji i zadovoljniji.

Uvjerenje da je bračni partner moje vlasništvo propast je za svaki bračni odnos. S onima koje volimo ne možemo raspolagati. Uvjerenje da partnera možemo posjedovati dovodi do razočaranja, ljutnje i sukoba. Izbjegavajte dominaciju i superiornost. U ovim okolnostima ravnopravno i istinsko partnerstvo se gubi. I za kvalitetan brak ključ je Isusovo zlatno pravilo: Sve što želite da ljudi čine vama, to činite i vi njima (Mt 7,12).

Budete li šutjeli, šutite s ljubavlju! Budete li govorili, govorite s ljubavlju! Budete li kažnjavali, kažnjavajte s ljubavlju! Budete li opraštali, opraštajte s ljubavlju! Dopustite ljubavi da se ukorijeni u vama, jer iz tog izvora može poteći samo dobrota. Ljubite i činite što hoćete (sv. Augustin).