Početna stranica » Korizma: Vrijeme za promjenu

Korizma: Vrijeme za promjenu

221 pregleda

Svaki čovjek osjeti potrebu određeno vrijeme u godini odvojiti za intenzivno promišljanje o sebi, Bogu, svijetu, drugim riječima, ima potrebu vratiti se sebi. Puno je toga što se tijekom godine dogodi u čovjekovu životu bio on vjernik ili ne, ove ili one boje kože, pripadao on ovoj ili onoj etničkoj ili vjerskoj skupini. No, jedno je sigurno – potrebno mu je vrijeme u kojemu će se moći malo više zadubiti u sve ono što je iza njega, ono što sada živi, i u budućnost koja mu je neizvjesna, ali o kojoj također treba razmišljati. A upravo vjernik katolik ima privilegiju da sve to može proći u samo 40 dana povlaštenoga vremena koje se zove korizma.

Svako vrijeme crkvene i liturgijske godine ima nešto posebno, a korizma koliko god po mnogočemu bila specifična, pomalo naporna i teška, ipak u sebi ima nešto posebno što pruža svakom vjerniku – mir, spokoj, sabranost i usmjerenost na Boga. Ovo vrijeme koje nam Crkva daje i stavlja pred nas svake godine je potrebno kako bi se čovjek preispitao i ispravio ako je krenuo pogrešnim putem. Najbolji način za to je povući se u svoju vlastitu nutrinu i u tišini svoga srca razgovarati s Bogom. Taj razgovor između Boga i čovjeka upravo zahtijeva ono što se zove mir, tišina i sabranost, a kao plod takvoga stanja je promjena i preobrazba na bolje. Zato se korizma i može promatrati kao vrijeme koje nam omogućava promjenu na bolje.

Korizma 2020. je bila daleko drukčija od onih korizmi na koje smo naviknuli jer je upravo s njezinim početkom naš svijet zahvatila i pandemija koronavirusa koja je uvelike promijenila naše živote. Sve govori činjenica da zbog epidemioloških mjera i uputa vjernici nisu, u najsvetije dane, mogli otići na misu i obrede Velikoga tjedna. Koliko god bilo opravdano provoditi silne epidemiološke mjere, među ljudima se osjetila velika tuga i nemoć što prvi put u životu ne mogu uživo nazočiti obredima Velikoga četvrtka, Velikoga petka i Velike subote. Premda se pokušalo, koliko su to okolnosti dopuštale, ove obrede obaviti u sakralnim objektima uz određen broj vjernika, a za one koji nisu imali te sreće za njih je bio priređen videoprijenos preko raznih društvenih medijskih pomagala. No, mnogima ni to nije bila utjeha. A kako će i biti kad je današnji čovjek naučio na nešto puno drukčije nego što sad mora živjeti i proživljavati? Pa ipak, kako god tumačili trenutno stanje, s početkom ovogodišnje korizme se kao vjernici trebamo više okrenuti Bogu i s njim surađivati.

Možemo, u duhu vjere, prihvatiti kako je ovo opomena ili pak kušnja, a znamo da kušnja nije vječna i da ona prije ili kasnije mora prestati baš onako kao što je prestala nakon što je i Isus bio kušan na više načina u više navrata. Nakon sve muke i patnje koju je podnio, ta Isusova kušnja je bila ulaznica za najvažniji događaj – Uskrs.

Korizma nam se u početku svima čini zahtjevnom i teškom, no kako vrijeme odmiče tako se i čovjek vjernik navikava na ono što je obećao činiti tijekom korizme. Korizma kao vrijeme odricanja, pokore i drugih zahtjevnih oblika ne bi smjela biti svrhom samoj sebi jer ona svoj smisao dobiva tek kada čovjek odluči napraviti iskorak u bolje sutra i mijenjati ono dosadašnje staro i dotrajalo. A toga nam je svima potrebno. Stoga, neka nam ova korizma urodi obiljem duhovnih plodova kako bismo spremno dočekali sve buduće izazove, a s vjerom u uskrsloga Krista ih sve uspjeli nadvladati.